Simptomi trauma refleksa su: nagnutost tijela na lijevo ili desno, nerazmjer u visini ramena i nagnutost glave u jednu stranu.

Također to može biti i šepanje, različita dužina koraka, te različite amplitude pokreta ruku tijekom hodanja. Osoba koja pati od trauma refleksa obično je imala ozljedu ruke ili noge, ili je zadobila jak udarac na jednoj strani tijela. To su ujedno i razlozi zašto joj je lakše okretati se u jednu stranu prilikom hodanja i zbog čega ima različit zvuk koraka. Kod jače izraženog trauma refleksa osoba često ne može gledati sugovornika ravno oči u oči.

Ovaj refleks nastaje uslijed nezgode ili ozljede, ali i kao odgovor tijela na prijeteću opasnost – njime čovjek izbjegava rizik ili ozljedu. Često se javlja kao posljedica asimetričnog opterećenja (konobari) ili specifičnih prilagodbi radu ili sportu. Nakon prijeloma noge, primjerice, mišići na suprotnoj strani tijela postaju napeti i preuzimaju opterećenje sa ozlijeđene noge. To se događa refleksno. Ipak, prije nego što noga zacijeli i pokret postane normalan, nastala promjena ostaje trajno. To sprečava jednaku raspodjelu težine na obje noge, što uzrokuje nagib tijela, okretanje zdjelice, ramena, leđa i vrata. Sve to vremenom dovodi do ozbiljnih problema, kao što su kraća noga, hromost, artritis, bol u stopalima, ograničenje mobilnosti kukova, skolioza, kronični umor i slično.

Primjer refleksa traume na desnoj strani prije i poslije tri aktivne terapije i 40 dana AEQ vježbi:

Članek objavljen v reviji Rina o travma refleksu :

Trauma refleks

Klijentica, gospođa u četrdesetim godinama mi se žali na stalnu bol u području lijevog kuka. Teško joj je stajati i to stanje traje već nekoliko godina. Često osjeća bol u donjem dijelu leđa, lijevom koljenu i stopalu. Unatoč aktivnoj brizi za svoje tijelo, fizičkoj aktivnosti i različitim metodama liječenja stanje joj se ne poboljšava. Vremenom se pomirila s time, misleći kako je sretna jer poznaje puno ljudi sa većim problemima i bolovima bez očiglednog uzroka.

Pri malo boljem pogledu na držanje tijela, iskusni će terapeut AEQ metode™ opaziti kako osoba s takvim tegobama prenosi težinu tijela na lijevu nogu izvrtanjem stopala prema van dok se kreće prema naprijed. Dodirom se osjeća da je donji dio leđa ukočen i topliji, te da je lijeva strana trupa razvijenija i jača no desna. Tijekom razgovora doznajem da je u mladosti uganula desnu nogu uz još poneku ozljedu koju je uspješno sanirala.

Kronične bolove ljudi uglavnom pripisuju zubu vremena i izgovaraju se starenjem. AEQ metoda, metoda nježnih pokreta, nikako ne priznaje takvu tezu, te ću u nekoliko navrata pojasniti kako terapeuti AEQ metode poteškoće pri kretanju povezujemo s tzv. senzorno-motornom amnezijom. Glavni razlog kroničnih bolova je postepeni gubitak osjećaja vlastitog tijela što je posljedicom manjih ili većih ozljeda, stresa, briga, štetnih vanjskih utjecaja i pogrešnih uvjerenja, koji nas ometaju u lakšem djelovanju i bivanju.

Mišići su uslijed senzorno-motorne amnezije navikli biti napetima i takvima ostati bez obzira što ih pokušavamo opustiti. Problem je, naime, što ih ne opuštamo svjesno. Uobičajeni načini poput istezanja, masaže, kiropraktike i drugih manualnih terapija i lijekova za suzbijanje boli ne pomažu dugoročno.

Želimo li ukloniti bol i poteškoće, mišiće koji su navikli biti napetima moramo naučiti kako ih opustiti. AEQ metoda™ poteškoćama bavi u samom njihovu uzroku, rješenje traži u mozgu i živčanom sustavu koji nadzire rad mišića. U slučaju senzorno-motorne amnezije mozak naprosto zaboravi kako opustiti mišić i stoga ga je potrebno prekvalificirati-reprogramirati, ponovno naučiti.

Redovitim izvođenjem vježbi kronična se bol i prividno nerješiv problem ublažava, ako ne i ukloni u potpunosti. Ne možete ni zamisliti kako sam, kao terapeut, uvijek iznova ushićen i zadovoljan kada na radionicama gledam ljude čiji izraz lica više ne pokazuje trpljenje boli, čije kretanje postaje lakše, a time i životna svakodnevica.

Klijentica aktivnom terapijom polako osjeća olakšanje i opuštanje tijela, što pospješuje izvedbom vježbi kod kuće. Pri pružanju noge više nema bolova u kuku, te joj se lijeva strana čini puno življom i pokretnijom. Pri stajanju i hodanju primjećujem da joj je korak duži i lakši. Učim je vježbama kojima će poboljšati i izoštriti svjesno osjećati mišiće lijeve strane tijela. Postupno će se tako poboljšati i držanje tijela. U jednoj od vježbi leži na desnom boku savijenih koljena. Polako rukom podiže glavu pri čemu je potičem da osjeti napinjanje bočne strane trupa. Istovremeno kukom podiže nogu pri čemu mora osjetiti kako se lijeva strana trupa krati; a nakon toga vrlo polako i pažljivo produži spuštanjem glave i stopala natrag na tlo. Opisana vježba je, kao i sve ostale AEQ vježbe, naizgled lagana i nezahtjevna, a klijent uviđa da, kako često naglašavam, nije i lagana jer je potrebna velika usredotočenost i koncentracija.

Ovo je primjer refleksa traume, koji obično nastaje prilikom ozljeda, prijeloma i dugotrajnih bolova u rukama i nogama.

Aleš Ernst, autor AEQ metode i AEQ disanja