U prva dva tjedna sudjelovanja u programu, tijekom izvođenja vježbi osjećala sam snažan otpor podsvijesti, što se očitovalo u stalnom nedostatku zraka (zevanje) te tolikom umoru da sam jedva ostajala fokusirana i pratila vježbe. Kod vježbi disanja imala sam neugodne osjećaje nemirnih nogu, povremeno i ruku, što je također rezultiralo smanjenom pažnjom. No taj nemir je u potpunosti popustio do završetka programa.
Ipak, unatoč značajnoj reakciji i otporu podsvijesti, već nakon nekoliko dana izvođenja vježbi počela sam tijekom dana primjećivati promjene, prvenstveno u reakcijama ljudi oko mene, koje su bile drugačije i suprotne uobičajenoj praksi. Očito su reakcije okoline bile drugačije zbog mog drugačijeg prisustva, s drugačijom energijom. Također sam kod sebe primijetila bolju povezanost s tijelom te da u emocionalnijim situacijama i zahtjevnijim razgovorima mogu djelovati promišljenije, sabranije i smirenije (kao dug, polagan izdah?). Upravo u razdoblju sudjelovanja u programu (što vjerujem da nije slučajno), imala sam i nekoliko zahtjevnih i dubokih razgovora koje sam uspjela provesti sabrano i odlučno od početka do kraja, s većim naglaskom na vlastite potrebe nego ikad prije.
Promjene primjećujem i u snovima. Kada ujutro analiziram svoje osjećaje, kakvi su bili u snovima, dolazim do različitih uvida. “Nijanse” osjećaja identične su osjećajima iz ranog djetinjstva (gubitak, samoća, ali i iskrena radost, osjećaj zadovoljstva…), što me tijekom dana redovito dovodi do događaja iz djetinjstva kada je taj osjećaj bio prisutan, iskorišten, zloupotrijebljen… Nevjerojatno je kako zaboravljenim događajima ponovno otvaramo put da jasno izrone na površinu.
U mislima mi se pojavljuju brojni događaji iz djetinjstva, obrasci ponašanja bližnjih. Na ljude i događaje sada gledam drugačije. Kako zaključujem, zbog njih sam i sa svojim tijelom, kroz senzorno-motornu amneziju, ponovno stvorila obrasce ponašanja, fizički zaustavila određeni protok osjećaja, iako za to nije bilo potrebe… Mnogo toga sada lakše razumijem – uzroke i posljedice ponašanja ljudi i pratećih događaja.
Iako su mnoga saznanja gorka, iznimno sam sretna što sam krenula putem koji vodi ka većem cjelokupnom uređenju: boljem razumijevanju i upravljanju vlastitim tijelom, pravilnijem disanju i jasnijim, fokusiranijim mislima, čime vjerujem da ću uz marljivo učenje dosegnuti višu razinu percepcije te prvenstveno djelovati svjesnije i osjećajnije prema sebi i okolini nego do sada.
Sada, kada su prošla već dobra dva tjedna otkako sam završila sudjelovanje u programu, vježbe izvodim sama kod kuće. Polako, ali stalno mi se otvaraju novi pogledi i uvidi. Vjerujem da sam na pravom putu.
Od srca hvala na svim vašim uputama, širini i dubini objašnjenja i stručnom vođenju vježbi.
Sretna sam što sam se uključila u program i zahvalna što sam vas upoznala u pravom trenutku 🙂
S poštovanjem,
anonimna sudionica
