Kao terapeut svakodnevno radim s ljudima čije zanimanje zahtijeva svakodnevno, pogrbljeno osmosatno sjedenje za računalom.
Većina kaže da je vrlo teško sjediti uspravno cijelo to vrijeme, te se, prije ili kasnije, uhvate nagnutima prema naprijed sa glavom daleko ispred ostatka tijela. Takav, svakodnevno uvjetovan položaj polako, ali neizbježno mijenja tijelo, te uzrokuje bolest; kod liječnika ćemo najčešće čuti da se radi o degenerativnim promjenama diskova u kralježnici. Najveći problem koji se pri tom javlja jest da se osjećamo mnogo starijima i umornijima no što to odgovara našoj stvarnoj životnoj dobi.
Držanje računalne generacije Glava potisnuta prema naprijed i dolje znak je profesionalne deformacije mnogih strukovnih zanimanja; poznaju je tajnice, učitelji, računovođe, studenti, računalni programeri, novinari i mnogi drugi.
Važno je shvatiti da bol u vratu, koja se javlja kao posljedica glave potisnute prema naprijed, tako česta kod ljudi koji rade na računalu nije i jedina. Zbog duljeg sjedenja u nepravilnom položaju naš mozak preusmjerava rad drugih tkiva; kako bi se rasteretili pri tom opterećeni dijelovi tijela, mozak također prilagođava naše držanje i ravnotežu tijela što dovodi do nepravilnog kretanja, slabije učinkovitosti i povećanog rizika od ozljede što uzrokuje trajne promjene u mišićima i zglobovima. Loše “uredsko” držanje karakteriziraju podignuta ramena, fiksirane lopatice, kompresija trbušnog predjela, plitko disanje, prsni koš se polako uvlači prema unutra, kukovi potisnuti prema natrag. Takvo držanje, obično povezano sa starenjem se kod ljudi sa pisarničkim načinom zanimanja, zbog dugotrajnog ustrajanja u nepravilnom položaju javlja prerano.
Tipičan primjer i izgled refleksa crvenog svjetla zbog puno rada sa računalom:
Budući da je tijelo izrazito prilagodljivo, na nepravilno držanje se lako i brzo naviknemo. Tijelo vrlo brzo otupi na signale kojima mišići i zglobovi upozoravaju mozak na pogrešne pokrete, te se za kratko vrijeme više i ne osjećamo neudobno. Naviknemo se na ukočene i tvrde pokrete i postanemo nesvjesni lošeg držanja. Naposljetku osjećamo samo bolne posljedice koje više ne znamo povezati sa stvarnim uzrokom. Posljedice takvog “uredskog” držanja od najčešćih uključuju migrenu, osjećaj žarenja u očima, plitko disanje, bol između lopatica, bol u laktovima, sindrom karpalnog tunela, torakalni sindrom, zujanje u ušima, bol u čeljusti, bol u srednjem i gornjem dijelu leđa, žarenje u ramenima.
AEQ metoda™ i loše držanje
Moramo se naučiti bolje kontrolirati naše tijelo i um kako bi naše kretanje postalo učinkovitije i prirodno. Učenjem kliničke somatike ponovno ćemo osjetiti svaki naš pokret i razaznati moguće nepravilnosti u držanju, otkloniti iste i naći pravilniji i ugodniji položaj. Kako sami sebe bolje osjećamo tako nam se podiže i raspoloženje, te bivamo zadovoljniji u svom tijelu koje biva oporavljeno sve lakše, brže i bolje.
Taj osjećaj zadovoljstva vodi nas da se uspravimo, popravimo držanje, a rezultat je zdrav, motiviran i zadovoljan čovjek.
Aleš Ernst, autor AEQ metode i AEQ disanja
