Do Aleša me dovela moja stara poznanica – bol u području vratne kralježnice. Znala sam da je posljedica skolioze, ali budući da su me liječnici još u mladosti naučili da je skolioza neizlječiva bolest, nekako sam se s njom pomirila. Sve dok bolovi nisu postali doslovno nepodnošljivi. Nikada neću zaboraviti dan kada sam uplakana zbog boli pisala Marjanu Ogorevcu i molila ga da mi preporuči nekog dobrog kiropraktičara. Bio je kratak i jasan: „Vesna, mislim da bi za tebe bila AEQ metoda® koju provodi Aleš Ernst.“ Od toga je prošlo devet mjeseci i danas znam da je to bio najbolji savjet koji sam ikada dobila u svom 44-godišnjem životu. Jer od tada mi se život okrenuo naglavačke. Zapravo, počeo se postavljati na noge, jer je gotovo od rođenja bio naopako postavljen. Najgore od svega je to što toga uopće nisam bila svjesna. Živjela sam u uvjerenju da je moja skolioza nasljedna bolest koja nema puno veze s mojim načinom osjećanja, razmišljanja i djelovanja. Navodno se moja kralježnica iskrivila u mladosti zbog nasljednog faktora, brze rasti i nošenja teške školske torbe. Fizioterapeuti su mi rekli da budem tjelesno aktivna, a ako bolovi postanu prejaki, nije grijeh posegnuti za analgeticima. O povezanosti s emocijama ili, ne daj Bože, traumama – nikada ni riječi.
Zato sam bila još više iznenađena kada mi je takvu povezanost između traume, uma, mišića i kostiju predstavio Aleš. S interesom sam upijala svaku njegovu riječ i preda mnom se počeo otvarati novi svijet. Najbolje kod njegovog objašnjavanja bilo mi je to što je svaku tvrdnju mogao s lakoćom dokazati – s onom posebnom ležernošću koja je tako karakteristična za njegovu retoriku. Nimalo mistike, nikakvog tumaranja u magli; kod Aleša svako „zašto“ ima svoj „zato“. Ako odlučiš slagati slagalicu po tehnici njegove AEQ metode®, možeš biti siguran da te negdje čekaju svi nedostajući dijelovi. Na tebi je samo hoćeš li posegnuti za njima. I već nakon nekoliko dolazaka kod njega počelo mi je svitati koliko je moja životna slagalica razbacana – dijelovi posvuda, samo ne tamo gdje pripadaju. Kroz razgovore sam počela uviđati cjelokupnu sliku koja mi je dotad bila skrivena. Na nju me upozoravala jedino bol.
Počela sam shvaćati što se to dogodilo u djetinjstvu da je dovelo do skolioze i kakve sam mehanizme razvila kako bih mogla održavati stanje u kojem sam bila. Počela sam razumijevati više ili manje bolne situacije u koje sam kroz godine zapadala, kao i odnose u koje sam se upuštala. Zahvaljujući aktivnim terapijama i svakodnevnom izvođenju AEQ vježbi®, moji godinama zaključani mišići – za koje sada znam da ih je pogodila mišićna amnezija – počeli su se polako „otključavati“. A s otključavanjem mišića počele su se oslobađati i moje potisnute emocije. U praksi to je značilo – suze, suze i još suza. Budući da sam se i prije Aleša bavila alternativnim metodama, suze me nisu prestrašile. Bile su dobrodošle, još i više jer su pod Aleševim vodstvom uvijek bile „sigurne“. Za razliku od prije, ovaj put sam razumjela svaku suzu – znala sam što ju je potaknulo i zašto. To mi se čini iznimno važnim jer daje osjećaj da držiš uzde u svojim rukama. I upravo to mi je najviše nedostajalo kod alternativnih metoda – ići u dubine vlastite sjene, a istovremeno čvrsto držati uzde; imati jasan cilj ispred sebe i istovremeno znati kako do tog cilja doći.
Nije uvijek bilo lako nadvladati otpor koji bi se javio svaki put kad bih odlučila misliti, osjećati i djelovati izvan starih obrazaca. Nije bilo lako, jer mi se često činilo lakšim pogledati u stranu nego se zagledati u vlastitu tamu. No iako je bilo teško, bilo je na neki način spontano i neizbježno. Jer nakon nekoliko mjeseci vježbanja počela sam osjećati vlastito tijelo, a posljedično i svoje prave potrebe i želje. Oprezno i polako počela sam skidati maske. Prvo pred sobom, a zatim i pred drugima. Što sam više uređivala svoj emocionalni i misaoni svijet, to se više uređivao i moj vanjski život. Neki ljudi su se sami udaljili, druge sam udaljila ja. Mnogo obaveza sam napustila jer sam shvatila da me nikada nisu istinski radovale. Radost je postala moja nova znanica i nadam se da ćemo jednog dana biti najbolje prijateljice. No sada znam da se ne treba oslanjati ni na zvijezde, ni na karmu, sudbinu ili sreću. Gdje usmjerim pažnju, vrijeme i energiju – tamo će rasti plodovi, a oni će biti razmjerni uloženome.
Gledajući unatrag, sada vidim da me AEQ vježbe® zapravo uče nečemu puno većem i važnijem – uče me kako živjeti. Kao što sam pažljiva u pokretu, pažljiva sam i u svemu što radim. I to radim svjesno i s osjećajem, s mjerom, bez žurbe i nikad na silu. Naučila sam koliko život može biti ljepši i lakši ako znaš pronaći ravnotežu i ostati u njoj. Naučila sam razmisliti prije djelovanja, odvagnuti prije odluke. Konačno sam naučila bez osjećaja krivnje skinuti terete koje sam desetljećima nosila i sve teže podnosila. Najvažnije od svega – naučila sam slušati svoje tijelo koje uvijek govori. Kada me sada – doduše rijetko, ali ipak – bol podsjeti, itekako razumijem što mi želi poručiti. A kada razumijem, mogu to i prihvatiti – i onda i promijeniti.
Aleš, neizmjerno ti hvala što si mi pokazao kako se uz AEQ vježbe® mogu urediti moji svjetovi – emocionalni, misaoni i fizički. Sada znam da tek kada su sva tri usklađena, možemo govoriti o pravoj slobodi.
Vesna Žist, Napoli, Italija
