Već godinama sam imala problema s kralježnicom, fizioterapija i povremene vježbe tijekom akutnih bolova imale su samo kratkotrajan učinak, a ni posjeti kiropraktičaru nisu donijeli dugoročno olakšanje niti kraj boli. Sjedeći posao i premalo kretanja dodatno su pogoršavali stanje. Godine štetnih navika, previše sjedenja, premalo gibanja, životni tempo i žurba uzrokuju da tijelo postane ukočeno i tvrdo. Na radionici sam vrlo pažljivo slušala Aleša dok je objašnjavao vježbe i rekao da se na taj način može ukloniti senzorno-motorička amnezija, pojasnio je značenje optimalne sinergije i svjesnog osjećanja i kontrole. Već nakon prvih vježbi osjetila sam razliku. No tek sam kasnije, na individualnim terapijama, istinski razumjela značenje AEQ kliničke somatike.

Svakodnevne vježbe kod kuće, u kombinaciji sa svim informacijama koje mi je Aleš prenosio, uz razgovore o prošlim događajima, dale su mi mnogo odgovora. Bol pokazuje što nije dobro činiti, a kroz AEQ somatiku sve više razumiješ, mijenjaš i uklanjaš uzrok boli. To se postiže sve većim znanjem i osjećajem – razumijevanjem što je u tijelu ukočeno i kako tu ukočenost promijeniti tamo gdje zaista postoji.

Tijekom vježbi pažljivo se fokusiram na pokrete, i ispočetka sam namjerno išla do blage boli samo da bih uopće osjetila mišiće. Umom treba povezati pokret s mišićem kako bi se postigao učinak. Sada odmah primijetim ako nešto napravim prebrzo ili bez dovoljno pažnje, svjesno promatram i pratim osjećaje koji se pojavljuju. Što su pokreti nježniji i svjesniji, to je osjećaj u tijelu ugodniji. Tijekom istraživanja tražila sam upravo te osjećaje, i upravo zato vježbe postaju igra – mekana, opuštena igra sa svojim tijelom. Sva širina promjena koju sve bolje razumijem i time kontroliram podiže kvalitetu života i donosi sve više ravnoteže na različitim područjima. Kad počneš više prihvaćati sebe, promjene postaju dostupnije. Svjesno tražiš nježniji, osjećajniji način poboljšanja, kombiniraš osjećaje koji dolaze iz tijela sa sviješću o onome što želiš. Ključna je svjesna komunikacija na svim razinama.

Već dulje vrijeme radim na sebi, na svjesnosti sadašnjeg trenutka, na tome što i kako vidim i razumijem okolinu, kako reagiram. Nakon AEQ kliničke somatike to je osvještavanje još dublje, potkrijepljeno snažnim osjećajima u tijelu.

U početku sam to osvještavanje promatrala umom, u glavi, a sada je um sve povezaniji s tijelom. Zahvaljujući vježbama i drugačijem osjećaju, dolazi do promjena u pokretljivosti zdjelice, tijelo je mekše i opuštenije. Povezanost zdjeličnog dna sa svjesnim dijelom uma vrlo je važna. Obrćam pažnju na hod, na sklad pokreta zdjelice i ramena, hod mi je sada opušteniji. S vremenom su došle i jače reakcije – iznutra su izlazili strahovi, sjećanja, potisnute emocije; postala sam svjesna nekih stvari na koje sam već bila zaboravila ili im nisam pridavala važnost.

Radim na tome da budem u svom centru, smirena, da se fokusiram na sebe, na svoje osjećaje, reakcije, komunikaciju, na svoj odnos prema svemu. Mnogo učenja i podizanja kvalitete života temeljenog na iskustvu i mudrosti. Svi osjećaji u tijelu, kruženje te ugodne energije i sve promjene koje sam osjetila posljedica su povećane svjesnosti o mišićima i tijelu te s time veće sposobnosti produljivanja i skraćivanja mišića i opuštanja.

Vježbe radim još sporije, razigrano, na način da osjećam ugodne vibracije u tijelu i svjesno tražim te ugodne osjećaje. Zanimljiv je osjećaj tijekom vježbi kada doslovno vidiš i osjećaš sebe, kada svjesno izvodiš pokrete i istovremeno ih osjećaš. Važno je da se vježbe rade nježno, polako i unutar bezbolnog opsega. Aleš kaže da je to ispravan napredak u osjećanju i time u promjenama emocionalnih, pokretnih i ponašajnih obrazaca, jer na temelju osjećaja i boli mijenjamo djelovanje svijesti i time budućnosti. Svjesnije reagiram u različitim situacijama, brzo vidim stvarnu sliku, počinjem tražiti rješenja problema i bolje razumjeti odnose. Osjećam sebe i svoj odgovor, brzo prepoznajem i ponašanje drugih i zastanem, pokušam razumjeti, ne uplićem se u ono što za mene nije važno.

Aleš uči da što više osjećamo svoje tijelo i znamo povezati um i tijelo, to bolje znamo tko smo i kako smo. Samo tada znamo što želimo i kako to postići. Bolje znamo usmjeriti energiju u lakše ostvarenje ciljeva, ispunjenje želja i zadovoljavanje potreba. Drugačije doživljavamo situacije i posljedično drugačije reagiramo. Taj pristup daje mogućnost promjene koja se temelji na sposobnosti da vidiš širu sliku i stvarno razumiješ što se događa. Kada je to još i potkrijepljeno osjećajem, svijest postaje još jasnija. Razvija se osjećanje vlastitog tijela, što vodi ravnoteži i boljem zdravlju.

Tijekom izvođenja vježbi oslobađaju se i emocionalne blokade, a to se najviše počelo događati nakon aktivacije psoas mišića, koji se naziva i „mišić duše“. Oni utječu ne samo na naše fizičko, već i na psihičko stanje. Njihovim opuštanjem oslobađamo fizičke i emocionalne traume. Napeti mišići šalju tijelu signale da je u opasnosti. Aleš mi je na jednostavan i vrlo učinkovit način objasnio što se i zašto događa u mom tijelu. Tijekom terapija preporučio mi je i nekoliko knjiga u kojima sam pronašla još šire razumijevanje. Psoas mišić zapravo se opusti tek kada promijenimo odnos prema sebi, a nježnost i osjetilnost na svim razinama unosimo u svakodnevni život.

Potisnute emocije kroz takvu promjenu odnosa prema sebi i promjenu razmišljanja o sebi i prošlosti počinju se oslobađati, a plač je jedan od načina na koji se potisnute emocije oslobađaju iz tijela. No nužno je svjesno razumjeti što se događa kako se ne bismo ponovno zatvorili u sebe, jer tada nema dugoročnog učinka. Sada sam svjesnija tijela, mišića, hoda, obraćam pažnju na držanje, tijelo mi je mekše i opuštenije. Još sam u procesu promjena, ali sada imam mnogo informacija i znam da je ovo pravi put za mene, bolova gotovo više nema.

Hvala ti, Aleš, na svemu što sam naučila i što si mi pomogao u svim fizičkim i psihičkim promjenama. Ja bih to nazvala pravom psihosomatskom terapijom. Još me čeka mnogo rada, ali polako, svjesnim pokretima, daleko se stigne. Ovo nije rad, ovo je igra pokreta – bez naprezanja, s ugodnim osjećajima prema zdravlju i lakoći kretanja.

Dušica Gabrijel