Moja i sinova skolioza
Prije godinu dana prvi put sam kontaktirala Aleša Ernsta. Pročitala sam da ga je netko nazvao čarobnjakom. Složila bih se. Istina je da moraš sam aktivno sudjelovati, pod njegovim vodstvom ostati hrabar i ustrajan, što nije uvijek lako. Otkriješ emocionalne uzroke fizičke boli, shvatiš da sa svojim emocionalnim “ruksakom” značajno utječeš na svoju djecu i sve najbliže.
Teško je čuti mnoge istine i samo je na nama hoćemo li ih prihvatiti ili zakopati duboko u sebe i očistiti iz dubine ono što nas i posljedično naše najbliže vuče prema dolje, što može dovesti do psihičkih ili fizičkih bolesti. Svoje iskustvo želim podijeliti jer me upravo iskustvo jedne majke, koja je opisala promjene na svojoj djevojčici koja je imala skoliozu i uz pomoć Aleša ju gotovo u potpunosti otklonila, potaknulo da potražim pomoć. Pomoć kod Aleša Ernsta potražila sam odmah nakon što smo kod kuće primijetili naznake skolioze kod mog 13-godišnjeg sina.
Aleš mi je prvo predložio da posjetim radionicu, jer kao majka najprije moram srediti sebe – budući da svojom zakočenošću utječem na svoju djecu. Aleluja! Odmah sam znala da pričam s nekim tko razumije dublje uzroke tjelesnih nepravilnosti. Posjetila sam radionicu AEQ metode: Utjecaj emocija i stresa na kronične bolove, umor, depresiju, glavobolje i mišićnu zakočenost. Sin je s 16 mjeseci dobio dijagnozu dijabetesa tipa 1. Upravljanje bolešću kod tako malog djeteta zahtijeva potpunu kontrolu nad razinom šećera u krvi svake sekunde dana i noći, inače dijete može biti životno ugroženo. Uz sve ostale obaveze, i posao mi je bio izuzetno naporan te sam desetljeće izdržavala u praktički nemogućim uvjetima. Strah za sinov život me, unatoč višegodišnjem kroničnom umoru, držao na nogama – stalno sam zanemarivala umor i bolove u tijelu te svaku noć nastavila pratiti razinu šećera. Zbog svih briga i straha, mišići su mi se stisnuli. Čak i kasnije, kada je sin samostalno upravljao svojom bolešću, ja se nisam mogla odmoriti ni nakon dužeg odmora.
Uvijek sam bila umorna. Svojim problemima se nisam bavila. Bol je bila stalno prisutna, ali sam pokušavala odvojiti se od vlastitog tijela i ne slušati ga, jer sam bila uvjerena da nemam izbora. Moje stanje jako je negativno utjecalo i na sina. Nakon ove radionice dogovorila sam s Alešem aktivne terapije. Bilo mi je neobično, ali sam odmah povjerovala u tu ideju – da ja moram ići na terapije kako bi one kasnije pomogle i sinu. Za dijete je ključno u kakvom je stanju njegova majka.
Sve što je Aleš govorio, bilo mi je jasno na racionalnoj razini, ali kako emocionalno upravljati stvarima – to je bila sasvim druga priča. Nije mi bilo jasno kako mi točno može pomoći, ali nakon radionice sam potpuno vjerovala da može. Aleševe terapije uključuju cjelovit individualni pristup. Nisu to samo vježbe – on nam pomaže bolje upoznati sebe, vlastite emocije, uzroke doživljavanja sebe i drugih, okoline i svijeta oko sebe, čime nam pomaže razumjeti tjelesne tegobe zbog kojih tražimo pomoć. Kroz razgovore s Alešem, otkrivala sam stvari o sebi za koje sam mislila da više nisu važne za moj trenutni život. Ustrajala sam u svakodnevnim vježbama i često primjećivala zakočenost u ramenima bez potrebe.
Počela sam s užitkom doživljavati trenutke ovdje i sada.
Čak i kad sam na cesti i stojim u koloni, čekam potpuno mirno i ne skačem mislima s jednog problema na drugi.
Čak i pri hodu više pazim na svoje tijelo.
Zbivanja i ljude u svojoj okolini promatram i doživljavam na drugačiji način.
Na sebi primjećujem veću smirenost, osjećaj stabilnosti, strpljenje, tijekom dana imam više energije.
Promijenila sam način komunikacije koji je prije bio prilično grub, a toga uopće nisam bila svjesna.
Nakon godine dana terapija kod Aleša i svjesnog izvođenja vježbi, konačno ujutro bez problema ustajem.
Još prije godinu dana sam se ujutro osjećala kao da me pregazio kamion.
Danas puno pozitivnije započinjem novi dan. Kod sina su rezultati odlični. Već nakon pola godine učenja i izvođenja vježbi, skolioza se povukla, a bolovi u leđima su potpuno nestali. Kaže da se osjeća puno opuštenije, samouvjereno komunicira i puno bolje razumije utjecaj emocija i odnosa na svoje držanje i osjećaje. Tek sada je svjestan da su mu mišići bili kronično zakočeni.
Mojca Orešnik Jelačić, Ljubljana
