Glavna svrha učenja bolje kontrole mišića je postizanje majstorstva. Kontrola mišića uključuje mnogo više od pukog poboljšanja sposobnosti mišića da se steže. Uključuje povećanje sposobnosti opuštanja (produljenja) mišića, što je jednako važno kao i njihovo stezanje. Omogućuje poboljšanje selektivne kontrole nad mišićima i posljedično razvoj i poboljšanje selektivne upotrebe mišića potrebnih za izvođenje pokreta na najprikladniji način (agonist / antagonist).
To povećava energetsku učinkovitost na dvije razine. Na prvoj razini energija za kontrakciju usmjerena je samo na agoniste, na drugoj razini oslobađamo mišiće, koje bi u tom istom pokretu trebalo produljiti kako bi se postiglo uredno, ispravno majstorsko izvođenje pokreta. Tako povećavamo učinkovitost pretvorbe energije u rad i na taj način smanjujemo entropiju.
Kontrola mišića pruža fizičku kontrolu, što je važan čimbenik uspjeha u svim natjecateljskim sportovima, kao i u drugim područjima. Uspjeh u sportu temelji se na sposobnosti tijela da radi ono što želimo ili trebamo. Kontrola mišića i tijela tajna je uspjeha i osnova vještina koje zahtijevaju visoku koordinaciju.
Usporedimo vrhunskog golfera i početnika, majstor izvodi udarac glatko i ritmično te postiže veliku udaljenost i nevjerojatnu točnost bez primjetnog fizičkog napora. Tijelo kontrolira, najbolji rezultat postiže se uz najmanji mogući napor.
Početnik je nervozan i napet, uglavnom koristi ruke umjesto cijelog tijela za udaranje i postiže tome prikladan rezultat. Samo s redovitim učenjem pokreta i vježbanjem udaraca s vremenom će napredovati. Bilo koji trener golfa može vam reći da je sve više golfera koji nisu u stanju kontrolirati svoje mišiće i tijelo. Ne znaju kako postići željeno kretanje, prenijeti opterećenje s jedne noge na drugu ili barem oponašati pokrete trenera. Slični primjeri mogu se naći u svim sportovima; zbog smanjene uloge učenja, gubitak kontrole samo se povećava.
Blagodati učenja kontrole mišića nisu ograničene na sport. Imaju najveći učinak na živčano-mišićni sustav i osjećaje. Naučimo se smiriti kad je najpotrebnije. Svaki pokret koji povećava i poboljšava suradnju duha i tijela dobar je i koristan posao. Kontrola mišića osnova je za bolju samokontrolu i samopouzdanje, što je posebno važno ako želite i usudite se preuzeti odgovornost za akciju u ključnom trenutku. Um vjeruje tijelu koje ima pod kontrolom i osjeća ga, zna za što je cijelo tijelo sposobno i dopušta si više.
Bolja kontrola mišića omogućuje bolju kontrolu osjećaja, ponašanja, navika i osobnosti. Snaga volje jača na način na koji jača tjelesna snaga, inteligentnom upotrebom, domišljatošću učenja i razvojem.
Obično sportaš svoje mišiće doživljava kao sredstvo za obavljanje posla i naporima rješava želje i potrebe. To zauzvrat zamara mišiće umjesto da ih jača. Da bi bili jači potrebna im je prava ravnoteža između rada i regeneracije. Međutim, budući da se ovaj omjer vremenom mijenja zbog utjecaja entropije, može se kontrolirati i poboljšati pametnim vježbanjem i pažnjom. Treniranje, koje podrazumijeva puno truda i malo učenja, svojim automatizmom i prije svega podsvjesnom kontrolom omogućuje brzi napredak, ali ubrzo dolazi do svog kraja. Kada pomno pratite razvoj i snagu mišića kod radnika ili sportaša, primijetite da vježbanje i trening donose dobre rezultate samo dok je glavnina pažnje usmjerena na mišiće. Ako je um usredotočen na posao koji radimo i na njegov rezultat, napredak se u nekom trenutku zaustavlja. Da bi se postigao maksimalan učinak vježbanja ili rada, bitno je da se um usredotoči na mišiće i pokrete koji izvode vježbu ili rad.
Da bih ilustrirao gore navedeno, poslužit ću se primjerom kovača koji dugi niz godina udara čekićem po vrućem metalu istom rukom. Ovom rukom na kraju čini tisuće istih pokreta. Logika većine sportskih stručnjaka je da što se više puta pokret ponovi, to je veći razvoj mišića koji sudjeluju u pokretu. Realno, međutim, rezultat može biti suprotan. Ne primjećujete značajnu razliku u razvoju ruke i ramena koja zamahuje čekićem s ruke i ramena koje to ne čine. Kako to objasniti? Kovačev um usredotočen je na posao koji obavlja i ne obraća pažnju na mišiće koji taj posao obavljaju. Sve dok je učio posao (naukovanje) i morao biti vrlo oprezan kako udarati čekićem (pažnja na pokret, a ne samo na rezultat), brzo je povećavao snagu mišića. Kako je postajao sve vještiji, taj se razvoj zaustavio jer je svoju pozornost usmjerio na rezultat i pokrete izvodio podsvjesno.
Kad to znamo, jasnije nam je kako i zašto učenje AEQ metode® znatno olakšava napredak u rezultatima uz smanjeno ulaganje vremena i truda, veću marljivost i pažnju te manju učestalost ozljeda i pogrešaka u porazu. Bolje razumijemo činjenicu da trening i podsvjesno izvođenje pokreta i rada jačaju mogućnost kontrakcije mišića, a učenje i svjesna pažnja na izvođenje pokreta povećava sposobnost produljenja i opuštanja mišića. To je izuzetno važna činjenica jer je sposobnost produljenja mišića jednako važna kao i sposobnost skraćivanja. Dok ne znamo kako opustiti (što nije isto kao istegnuti) mišiće koji bi se trebali produljiti u izvođenju pokreta, pravilna upotreba mišića i majstorski učinkovito lagano kretanje je nedostižno. Ovu sposobnost dobrog upravljanja mišićima možete vidjeti kod životinja koje mogu vrlo brzo mijenjati visoku napetost u potpunu opuštenost (pas koji laje na poštara, pas koji nam u sljedećem trenutku omogućuje maženje).
Uobičajeni porast snage ide ovako: Uzmite osamnaestogodišnjaka koji redovito posjećuje fitness centar kako bi izgradio mišiće i ojačao. Ima snažnu volju i želju da to postigne pod svaku cijenu. Uvjeren je da samo naporan rad, svladavanje samoga sebe, ignoriranje boli, potvrđivanje kroz samo destrukciju, marljivosti i požrtvovnosti omogućuju postizanje željenog cilja. Napredak je brz i opipljiv. Nakon godinu dana treniranja, čini se da je napredak stao. Sve više se trudi i pati, što dovodi do neučinkovitosti, sve veće razlike između radnog opterećenja i znanja, ali također se i izvedba više ne povećava, jer bol povećava tonus mišića i čini tijelo napetim. Primjećuje to, ali zbog vakuuma s informacijama ne pronalazi stvarne razloge (nedostatak organskog znanja), svoju pozornost usredotočuje na dodatke prehrani, promjenu vježbi, trenera ili rutine. Stvarni razlog nedovoljne kontrole mišića za odabrana opterećenja se ne poboljšava. Ali i dalje tvrdoglavo ustraje, unatoč ozljedama i mentalnim krizama, te se ponovno vraća nakon pauze i ponavljajući iste pogreške, sa sličnim rezultatima.
Osnova napretka u sportu je: prvo moram dovoljno dobro kontrolirati mišiće, a zatim obaviti pokret s tim mišićima. Trening bez razumijevanja važnosti kontrole mišića obično dosadi umu i onemogući naučiti kontrolirati pokrete. Um trči i luta tijekom automatiziranog izvođenja vježbi, što mu također omogućuje multitasking, što ozbiljno ograničava poboljšanje učinkovitosti.
Važno je koristiti pojačanu pažnju koja se daje korištenjem akcije / reakcije na sposobnost usmjeravanja pažnje na pokrete mišića. Ovo zadržava zadovoljstvo i dobar osjećaj i motivaciju za vježbanje, što daj dugoročne, bolje rezultate od napora i bolnog treninga sa slušalicama na ušima.
Stalno ponavljanje istih pogrešaka kroz trening, dovodi sportaša do toga da počne sumnjati u svoje sposobnosti, gubiti samopouzdanje, prije i češće se ozljedi i na kraju odustane mnogo prerano.
Aleš Ernst, autor AEQ metode i AEQ disanja
