Pozdrav Aleš,
Iskustvo na programu bilo je vrlo intenzivno i još uvijek ima utjecaj. U početku sam se odlučila za sudjelovanje kako bih svaki dan mogla vođeno raditi AEQ vježbe, jer sam poznavala njihovu snagu, ali mi je bilo iznimno izazovno izvoditi ih sama. Također mi se tema odnosa s djetetom činila zanimljivom i prikladnom, budući da već neko vrijeme uređujem odnos s roditeljima, a uz to s partnerom planiramo obitelj i neposredno prije početka programa dobili smo potvrdu da sam trudna. Tako sam program započela s namjerom da prvenstveno uredim podsvjesne obrasce u odnosu s roditeljima, koje nisam željela prenositi u budućnosti na kćer.
Iza sebe sam već imala Program za uređivanje odnosa s roditeljima i školovanje za učiteljicu AEQ metode 1. stupnja. Poznavala sam tvoj način rada i kontekst većine objašnjenja te sam već imala iza sebe mnogo konkretnih koraka kojima sam polako, ali ustrajno, uređivala meni najvažnije odnose, ili sam barem započela s njihovim uređivanjem. Ipak, već prve vježbe na programu bile su mi zahtjevne, iako smo se jedva pomicali. Znala sam tada da djeluju, jer je tijelo počelo pokazivati napetosti koje su već bile prisutne, ali ih do tada nisam primjećivala jer nisam dovoljno dobro osjećala svoje cijelo tijelo.
Tvoja objašnjenja prije i nakon vježbi ili protokola disanja bila su mi zanimljiva i upravo dovoljno duboka. Nisam si mogla pomoći a da ne pišem bilješke, iako si nam predlagao da to ne činimo, jer ćemo čuti ono što trebamo u tom trenutku, a previše informacija, osobito zapisanih, može nas odvesti u previše razmišljanja i odvratiti nas od konkretnih akcija. Zato sam osobito u drugoj polovici programa bila još pažljivija da gotovo svaki dan imam razgovor koji jedan od meni važnih odnosa pomakne naprijed. Posljednja dva tjedna programa provela sam mnogo vremena s roditeljima i imala nekoliko vrlo teških, ali potrebnih razgovora o mojim kroničnim bolestima u djetinjstvu, o tome kako danas vidim našu dinamiku te što bih voljela da se promijeni i zašto.
U to vrijeme, nažalost, doživjela sam spontani pobačaj, koji me fizički i emocionalno duboko potresao. Isprva je za to znao samo partner i pomislila sam da roditeljima ne želim stvarati nepotrebne brige tom viješću, jer nisu ni znali da sam bila trudna. Osim toga, bojala sam se da bi me njihova reakcija mogla dodatno uzdrmati. Uzela sam si nekoliko dana za sebe kako bih se barem malo sabrala. U međuvremenu sam shvatila da je to važan dio života i da nikome ne činim uslugu ako to skrivam, te sam roditeljima ispričala. I taj razgovor bio je pun emocija, ali osjećala sam se dovoljno snažno da ga vodim bez da se slomim – iako njihova prva reakcija nije bila onakva kakvu bih željela. Barem ne na mojoj svjesnoj razini. Nakon nekoliko dana izrazili su suosjećanje koje sam priželjkivala i za koje sam ih stalno molila.
Tijekom programa učila sam kako pristupiti teškim, ali potrebnim razgovorima, o ustrajnosti čak i kada naiđem na otpor, o važnosti svjesnosti o vlastitoj prošlosti i razumijevanju kakve su odnose imali moji preci, te koliko je važno da većinu svoje energije usmjerim na sadašnjost i budućnost, tj. partnera i buduću obitelj. Time postupno prekidam obrazac koji sam preuzela od roditelja, koji su se kao odrasli pretjerano bavili svojim roditeljima, preko granica povremene pomoći. Jer znam da me bez konkretnih promjena čekaju njihove kronične tegobe i bolesti, a moju buduću djecu moja prošlost.
Hvala ti na znanju, vodstvu i objašnjenjima. Zbog toga u svom životu postupno činim promjene koje su mi se nekada činile nemogućima. Naravno, voljela bih da napredak ide brže, ali sada znam da prebrz napredak dugoročno ne donosi ništa vrijedno.
Lijep pozdrav,
