Namjera mi je objasniti kakvu ulogu ima ponašanje osobe na njen život i njenu budućnost, naravno i na okolinu u kojoj se nalazi i na sve ono što joj je važno i one koji ovise o njoj. Ne samo kako nečije ponašanje djeluje i utječe na njega samoga već i na njegovog partnera, djecu i ostale njemu važne osobe i stvari koje oblikuju svakodnevicu i okruženje, jednom riječju njegov svijet.
Nadam se da će tekst omogućiti čitaocu da razumije koje dijelove vlastitog ponašanja treba mijenjati da bi bolje živio i da bolje razumije u koje dijelove sebe treba ući da bi napravio cjelovitu, trajnu promjenu.
Što to oblikuje naše ponašanje, što na njega utječe (koji dio nas) i u kojoj mjeri, koliko je pod utjecajem svijesti, podsvijesti i tijela?
Daljnje čitanje teksta će omogućiti da saznate odgovore kroz ‘filter’ AEQ metode , što će možda utjecati na vaše razmišljanje, ako ga ne želite mijenjati onda vas molim da se zaustavite i ne čitate dalje.
Jedan dio definicije ponašanja kaže da ponašanje prestaje tek sa smrću osobe, što se može i preurediti u to da dok živimo do tada se i ponašamo, ali da i promjenom ponašanja možemo mijenjati kako živimo, jer je to dvoje veoma usko povezano.
Život karakterizira kretanje, bez kretanja nema života. Tijelo može mirovati, ali energija se u tijelu mora kretati (srce pumpa krv u krvne žile, krvnim žilama krv dolazi do područja gdje je energija najpotrebnija pa i do onih gdje je trenutno najmanje potrebna, zrak ulazi i izlazi…sve je to kretanje) a energija se kreće naravno i dok se tijelo kreće.
Znači dok živimo, krećemo se. Kada se ne krećemo a nema ni kretanja energije unutar nas, mrtvi smo.
Način na koji se krećemo, govorimo ili čak šutimo je oblik ponašanja. Jer drugi dio definicije kaže da je ponašanje sve ono što radimo i ne radimo, ono što jesmo i što nas oblikuje kao osobu, kao individuu.
Sada treba dovesti u odnos osobu i njeno ponašanje, a to je moguće ako razumijemo utjecaj tijela, podsvijesti i svijesti na osobu.
Ponašanje je najvećim dijelom podsvjesno definirano, no svijest ima mogućnost intervencije, a time i promjene nad njime.
Podsvijest je podprogram koji je stalno aktivan i vezan je za sadašnjost (djeluje trenutno u odnosu na trenutne podražaje).Svijest je ta koja može biti uključena ili isključena i naravno može se kretati kroz vrijeme, predviđanjem, analizom jednom riječju, mislima. Kada se nešto uči svijest je glavni program.
U dječjoj dobi je podsvijest sposobna učiti i zapažati, dok u odrasloj dobi podsvijest mijenja funkciju i uglavnom je ta funkcija reagiranje.
Jedino je učenjem moguće mijenjati podsvjesne reakcije na bolje i uskladiti ih sa svjesnim interesima, i na taj način postići uspjeh.
Podsvjesni program je stalno uključen ovisno samo kolikim intenzitetom radi. U nekoj distribuciji vremena soma je 95% podsvjesno, a 5 % svjesno angažirana, gledano na ukupno provedeno vrijeme. Iako se ne može jasno povući crta granice , već se ta granica diže i spušta pa tako i kada smo najviše svjesni, onda je podsvijest najmanje utjecajna i obratno. Na to se može gledati kao na intenzitet i ekstenzitet, i jedna i druga sastavnica su uvijek aktivne, ali u kojoj mjeri i u kojem smjeru, to ovisi o somi i njenoj zrelosti. Ovisno o sposobnosti some da usmjerava pažnju, ona se razlikuje od osobe do osobe, pa je netko sposobniji usmjeriti više ili manje pažnje i zadržati ju kraće ili duže.
U što će fizički odrasla osoba koja bi trebala biti i emotivno zrela usmjeravati pažnju i što će s time dobiti to ovisi od njega samoga i bilo bi poželjno da donese odgovorno zrelu odluku o tome.
Na tom putu se može onda i susresti sa aeq-om, metodom koja omogućava promjenu u kojoj glavnu ulogu ima znanje osobe koja uči aeq, odnosno podizanje znanja te osobe jer ako će osoba usmjeravati pažnju u sebe na aeq način, sigurno će više saznati o sebi i moći će učiniti potrebne promjene unutar sebe i svog ponašanja . tako će biti sposobnija utjecati i u smjeru željenih promjena okoline (unutrašnje promjene vode u zadovoljnije stanje u kojem osoba ima sliku kako i što želi a vanjskim promjenama utječe na okolinu tako da se ta slika i pretvori kroz djelovanje u nešto opipljivo)
Ulaže se pažnja u to da se bolje razumiju relacije između uzroka i posljedica, pronalaženje uzroka i shvaćanje kako se je trebalo prilagoditi ako se uzrok za neželjeno stanje nije mogao otkloniti duže vremena…
Ulaže se pažnja u to kako i koliko dišemo, ulaže se pažnja kako vježbu ili dijelove vježbe izvoditi i da se svakim novim pokušajem ode u pokret dalje i uz manje truda a više lakoće (push i flow razlikovanje), koliko je potrebno uložiti pažnje više za to a koliko se dobije natrag od tijela tada i kako to utječe na načine razmišljanja a posebno na rješavanje svakodnevnih situacija, kako se tada dugo nošeni uteg na koji se osoba toliko naviknula da više ni ne zna kako je bez njega u obliku psihološkog ili emocionalnog tereta makne sa osobe…
Iz toga može slijediti i preoblikovanje tijela jer mu se mijenja funkcija pa tako će se i struktura početi mijenjati (gubi se loše držanje) i biti će sukladnija funkciji.