Ako je cilj sportaša ili pobjeda protivnika ili se sportom bavi zbog ugleda ili, pak, kako bi smirio unutarnje napetosti, on će učiniti sve što je potrebno kako bi postigao taj cilj. Pogledajmo kakvim je opasnostima izložen i kako im se može suprotstaviti pomoću pravilnog disanja.

Sportaši koji imaju namjeru pobijediti protivnike ili se sportom bave kako bi zadovoljili želju za prestižem ili da smire unutarnje napetosti učinit će sve potrebno za pobjedu. Mijenjat će se napornim treninzima čija su posljedica neugodni ili bolni fizički osjećaji. Ravnoteža između vježbanja i treninga bit će narušena, a podizanje napora neće biti u skladu s porastom učinkovitosti gibanja. Zbog vjerovanja da je bol potvrda napornog truda i odlučnosti, ona neće biti upozorenje na neprimjerenost pristupa već garancija da je na pravom putu. Osvrne li se na ostale vidi da rade na isti način i da je taj način normalan te ga stoga niti ne mijenja. Posljedice u obliku kroničnih bolova, istrošenosti i ponavljajućih ozljeda čine se kao sastavni dio sporta unatoč činjenici da sport treba biti zdrav duh u zdravom tijelu. Potreba super ega je prevelika, a utjecaj tijela na um preslab.

AEQ metoda usvaja način disanja koji pospješuje sposobnosti sportaša i njegovu pozornost na gibanje. To, također, utječe i na nesvjesne unutarnje veze jer sportaš usvoji pravilnost i samosvijest. Pri tome mora uravnotežiti i trening i odmor. Uz sve navedeno lakše će uspjeti. Za pravilan sportski razvoj disanje je od iznimne važnosti. Razumijevanje fizioloških i kemijskih procesa koje disanje omogućuje, jednako je važno kao i poznavanje ispravne prehrane ili tehnike i pravila sporta kojeg želimo bolje svladati. Disanje je ekvivalentno kretanju, ono jest kretanje, i stoga su njegova kvaliteta i prikladnost određene dosljednošću promjena mišićnog tonusa primarnih i sekundarnih mišića disanja te sposobnošću osviještenosti trenutnog načina disanja.

Protok zraka kroz dišni sustav treba biti usklađen s trenutnim naporom pokreta.

Vježbom disanja sportaš postaje sve sposobniji upravljanjem disanja; smanjuje pretjerivanje treniranja pa su i šanse za ozljede ili bolove znatno manje. Vježbama disanja može se adekvatno pripremiti na porast napora, a adekvatnim disanjem će se i brže umiriti po završetku treninga te se tako i bolje pripremiti za sljedeći.

Povećanje uloge tjelesne svijesti bit je drugačijeg pristupa.

Čak i pod opterećenjem, kretanje sportaša može biti opušteno. Osjećaji neugode, bolova i ugode definiraju odnose između opterećenja potrebnog za postizanje određenog cilja, fizičkih sposobnosti i inteligencije kretanja/znanja/organske organizacije.

1. Ako je fizičko opterećenje iznad fizičkih mogućnosti i inteligencije kretanja nered se povećava i sve više osjećamo sve jaču bol koja upozorava na sve veću i jaču entropiju. Ako tvrdoglavo ustrajemo na prevladavanju samog sebe i probijanju granica, taj nered dovodi do habanja i ozljede. Pri toj težini opterećenja uvijek dišemo na usta.

2. Ako je fizičko opterećenje manje od fizičkih mogućnosti i inteligencije kretanja /znanja/organske organizacije, osjećamo napor i nelagodu te umor i taj osjećaj opisujemo kao „možemo mi to“. Disanje je miješano (čak iako smo svjesni važnosti disanja na nos), udah je kroz usta, a izdah kroz nos ili se, pak, trebamo dobro iskontrolirati da zadržimo puno(možda konstantno?) disanje kroz nos.

3. Ako je fizičko opterećenje u okviru naših mogućnosti  ili je napor manji od naše trenutne inteligencije kretanja/ znanja / organske organiziranosti, gibanje osjećamo kao ugodno, lagano, zaigrano. Osjećaj opisujemo kao „znamo mi to“. Osjećamo svladavanje zbivanja, iskustvo i užitak. S lakoćom dišemo kroz nos.

Da bismo postigli vrhunski rezultat moramo povećavati inteligenciju kretanja, znanje i organsku organizaciju, a kombinacija sva tri pomaže nam povećati vlastite sposobnosti. Tek se tada može povećati i opterećenje. Inteligenciju kretanja podižemo pomoću AEQ vježbi i savjesnog, svjesnog pristupa vježbanju, radu i kretanju, naravno onoliko koliko je to moguće. Do krajnjih granica idemo na testiranju, natjecanju ili u okolnostima kada je u pitanju naš opstanak. Ovaj sustav omogućuje postizanje majstorstva na odabranom području i približavanje svojim najvišim genetski uvjetovanim sposobnostima. Takav pristup zahtijeva i znatno više vremena, znanja i razuma od pristupa putem boli, koji omogućuje brz napredak, ali s vrlo ograničenim i sve teže dostižnim vrhuncem. Slično učenju vožnje automobila samo u prvoj brzini. Sustav je primjenjiv na svim životnim područjima; emocionalnom, međuljudskim odnosima, poslu, materijalnom statusu, školovanju i dr. Analiziranjem rezultata, osjećaja i senzacija možemo vidjeti gdje smo, na koji način pristupamo ispunjenju svojih želja i dužnosti te prilagođavamo potrebno za veću učinkovitost.

Dr. Maurice Cottle, osnivač Američkog rinološkog društva navodi najmanje 30 funkcija nosa koje su sve jednako važne i nadopunjuju ulogu pluća, srca i drugih organa. Nosna šupljina igra središnju ulogu u fiziologiji disanja. Potiče filtraciju, zagrijavanje i vlaženje udahnutog zraka. To omogućuje da zrak, kada uđe u pluća, ima odgovarajuću temperaturu i samim tim dovoljnu opskrbu tijela kisikom. Disanje kroz nos u budnom stanju u usporedbi s disanjem kroz usta predstavlja otprilike upola manji otpor protoku zraka. To dovodi do petostrukog povećanja nosa kisika zbog veće razine CO2 u krvi. Disanje kroz nos zagrijava i vlaži zrak te sprječava isušivanje sluznice, uklanjajući značajnu količinu patogena te povećava koncentraciju dušikovog oksida u plućima i krvi.

Pri izvedbi manje napornih vježbi i drugih normalnih aktivnosti radije dišite kroz nos. Odgovarajući omjer kod sportova izdržljivosti je 80 posto kretanja sa zatvorenim ustima i redovitog rada na povećanju prekida disanja. Do 20 posto izvodite intervalne treninge visokog intenziteta s disanjem kroz usta. Izvodite ih samo kada se osjećate snažno, dobro osjećate svoje tijelo i kada to želite. Taj omjer ovisi i o psihofizičkom stanju sportaša, sporta kojim se bavi i godinama starosti.

Kod optimalne pripreme, većinu vremena na natjecanju nema potrebe za dubokim udisanjem niti namjernim zadržavanjem istih. Ako često dišemo nepravilno to nam jasno ukazuje da naša pripremljenost nije primjerena zahtjevima natjecanja ili protivniku, a tada je i vjerojatnost ozljede mnogo veća. Važno je održavati opušten osjećaj u tijelu i disati ovisno o potrebi. Ako to nije moguće, prednost bi trebala imati regulacija disanja. Natjecanje nije vrijeme da se sportaš usredotoči na to koliko dobro ili koliko loše diše, već bi trebao biti u potpunosti usredotočen na natjecanje. Stoga je regulacija disanja svakodnevna potreba, a ključna pri tome jest niža prosječna ukočenost mišića koja omogućava veću respiratornu stanku.

Rekreativni sportaši koji ne sudjeluju na natjecanjima i ne rade teške treninge imaju lakši zadatak održavanja općeg disanja kroz nos, iako obično dišu najgore, uglavnom zato što se sportom bave kako bi uklonili nervozu i napetost. To je vrlo loš i štetan razlog za sport jer ne vodi do povećanja učinkovitosti već do neprijateljskog odnosa prema tijelu, jer osjećaju isto ono čega se žele riješiti. Analiza motiva i dosadašnjih utjecaja sporta na fizičko i mentalno blagostanje daje uvid u potrebu za promjenama koje će omogućiti bezopasan napredak i zadovoljstvo.