Kao prvo moram napomenuti da sam prije samih aktivnih terapija kod Aleša već razgovarao s njim o suštini cijele priče, odnosno koliko je bitno svjesno raditi pokrete prilikom trčanja, na biciklu ili bilo kojem sportu te u svakodnevnom životu. Ja sam to već i prije nastojao provoditi u svakodnevnom životu čak i bez da sam ikad čuo za aktivnu kliničku terapiju. Radi se o procesu osvješćivanja samoga sebe i života oko nas te kako moje svjesne akcije utječu na moj život te život ljudi oko mene. Vjerujem da mi je to pomoglo lakše prihvatiti i prepustiti se ovom obliku terapije.

Za vrijeme jednog, recimo običnog, treninga pojavila mi se jaka bol i napetost u koljenu – točno na pateli (čašici koljena). Bol je bila neizdrživa dok sam na biciklu, a hodanje, trčanje i bilo kakve druge aktivnosti su bile nesputane. Par dana odmora i obloge nisu pomogle. Čim bi sjeo na bicikl bol se vrati. Užasno frustrirajući osjećaj s obzirom da sam morao prekinuti trening na par tjedna. Sjetim se ja Aleša i pošaljem mu mail sa opisom što me muči, čovjek odmah odgovori “quadriceps ti je previše napet”. Masaža i obloge kvadricepsa su pomogle ali nisu riješile problem, a problem je bio taj što mišići nikako da se opuste u potpunosti. Iako mozak tvrdi da su mišići opušteni, oni su 20-30% napeti i to se s vremenom nakuplja i postaje gore. Klasični primjer senzorno-motorne amnezije.

Dogovorili smo termin i krenulo je. Prvi tretman je bio fascinantan. Ustanovili smo da asimetrija u tijelu dolazi od ramena, leđa, bočnih trbušnih mišića i proteže se do koljena. Teško je opisati koliko sam bio fasciniran postignutim. Krenuli smo od ramena. Za tri minute tretmana rame je bilo potpuno opušteno i ležalo na stolu kao komad sirovog mesa. Nakon tog tretmana sam bio u transu, opuštenost na takvoj razini da se nisam mogao ustati. Rezultat je bio takav da sam više osjetio sebe i svaki aspekt tijela.

Što se tiče dugoročnih posljedica, uz općenito veću opuštenost mišića, veću kontrolu i samosvijest pokreta, riješio sam dugogodišnje kronične glavobolje. Glavobolje su mi znale biti po dva puta tjedno toliko strašne da je bilo nepodnošljivo. Na svu sreću, to je sada prošlost. Što se tiče samih sportskih rezultata, teško mi je sada definirati neki statistički okvir i usporediti sa prethodnim rezultatima. Sve što mogu reći jeste kakav mi je subjektivni osjećaj a to je da je općenito lakše disanje, opuštenost leđnih mišića, bolja/efikasnija kontrakcija i opuštanje nožnih mišića.”

Pozdrav, Andreo, Zagreb