Važno je osvijestiti prošlost
Uz redovito izvođenje AEQ vježbi sve više razumijem cjelovitu povezanost. Promjena je moguća tek kada preuzmemo odgovornost.
Danas osjećaje i emocije ne zadržavam u sebi i ne skrivam ih pred drugima. Otkrivanje tih osjećaja važan je dio suočavanja sa stvarnošću i samom sobom, s uzrocima boli.
Razumijem što se u meni događa, mijenjam ono što osjećam da trebam promijeniti i tako shvaćam da su uzroci boli, koje sam nekada doživljavala isključivo kao nešto vanjsko, zapravo nešto što dolazi iz mene, iz onoga što duboko u sebi živim, što sam stvorila kroz misli i uvjerenja.
Danas su moji osjećaji pokazatelj mog stvarnog stanja. Kroz njih osvještavam vlastite korijene i sve više razumijem uzroke. Razumijem važnost vraćanja u vlastitu prošlost. Zašto sam prekinula komunikaciju s tijelom? Jednostavno zato što sam shvatila da istina može boljeti. Nisam znala kako se suočiti s boli u sebi i sada razumijem da mi je najlakši put bio prijezir prema osjećajima. Ako ne osjećam svoje tijelo dovoljno dobro, to je zato što prezirem osjećaje koji u meni bude bol, a ako ne osjećam bol, ne moram se time baviti. No sada, u procesu, potrebno je da se suočim sa skrivenim sadržajima.
Preuzimanje odgovornosti je zahtjevno, kao djeca to još ne možemo. Kroz izvođenje vježbi sve se više otvaram osvještavanju sebe. Na površinu izlaze stvari koje sam u sebi toliko duboko potisnula da nisam mogla vjerovati da su dio mene.
Danas razumijem važnost suočavanja i preuzimam odgovornost za sebe. Za ono što je moj podsvjesni program, koji sam tijekom odrastanja u sebi izgradila, i s razumijevanjem uzroka danas preuzimam odgovornost za to da jedino ja mogu utjecati na promjenu tog programa.
Nije lako, nimalo. Upotrijebit ću kolokvijalni izraz koji možda ne zvuči najbolje, ali znam da će svima biti jasan. Za sve to čovjek mora imati “muda”! Sve više postajem svjesna stvarnosti i sve više shvaćam što su stvarni uzroci mog trenutnog fizičkog stanja.
Sve više razumijem ono što u meni budi ponos, ali istodobno osjećam i snažan strah pred preuzimanjem odgovornosti i promjenom. Razumijem da je osjećaje potrebno izraziti i danas sam ponosna što sam jasna i izravna. Ponosna sam jer se ne osuđujem i jer živim bez osjećaja krivnje.
Imala sam razdoblje u kojem sam osjećala težinu odgovornosti i tada sam primijetila da sam krenula u potragu za drugima koji su odgovorni, prebacujući odgovornost na njih. To je bio bijeg. U cijelom procesu napravila sam mnogo malih koraka i svaki me od njih vodio do otkrivanja novog dijela sebe s kojim se trebam suočiti kako bih mogla napredovati. Osjećam kako AEQ vježbe na fizičkoj razini utječu na otvaranje, što je usko povezano s osvještavanjem. Još uvijek napravim poneku pogrešku. Još uvijek primijetim da bih ponekad najradije pobjegla od preuzimanja odgovornosti za sebe.
Nije bilo lako, ali danas kroz osvještavanje osjećam i razumijem zašto mi je bolest i njezini simptomi bila i još uvijek jest potrebna. Jer što god da se dogodilo, uvijek je bila kriva bolest. Jasna promjena je ta da se sada izražavam otvoreno i više me nije strah osude ili odbacivanja. Ovo sam sada ja, koja prihvaća sebe. Sve više razumijem sebe i sve prirodnije objašnjavam sebe i svoje izbore.
Jana Špeh, Izola
