Preduvjet za promjenu ponašanja je razumijevanje da je potrebno promijeniti ponašanje, a za to je potrebno vrijeme i energija koja se treba ulagati u samoga sebe, ali nakon toga i van sebe, u okolinu u kojoj je potrebno kvalitetnije urediti odnose od trenutnih.

Da bi osoba stvorila potrebno vrijeme, treba neke stvari izbaciti iz dnevnog rasporeda (a to zna biti teško, jer je moguće da je osoba ovisna o njima), naravno ako je raspored prenatrpan.

Kada osoba razumije da će joj samo smislena promjena omogućiti podizanje kvalitete života, tada još treba savladati neke određene prepreke.

Osim potrebnog vremena joj je potrebna i energija.

Najčešće ili nedostaje jednoga ili drugoga, a često i vremena i energije.

Sljedeće pitanje je bitno :  kako doći do dovoljne količine energije koja će omogućiti kvalitetnu promjenu?

Potrebno je smanjiti unutrašnji otpor koji je u obliku mišljenja i vjerovanja, a koja nisu istinita i ispravna. Takav otpor onemogućava uključivanje logičkog razmišljanja koje bi vodilo u razumijevanje.

Podignuti tonus mišića tijela iznad primjerenoga (tvrda, tupa osoba)  isto utječe na veći otpor.

Također, unutrašnji otpor je ujedno i otpor koji podsvijest održava da se ne bi promijenila, jer to za nju predstavlja opasnost . Funkcija podsvijesti upravo leži u nepromjenjivosti.

Učenje koje vodi u razumijevanje i učenje koje omogućava smanjivanje neprimjerenog tonusa mišića tijela smanjuje unutrašnji otpor i time je prolazak energije po tijelu uvelike olakšan.

Smanjivanjem unutrašnjeg otpora odmah omogućujemo veći prolaz energiji pa je i imamo više na raspolaganju. Sa više energije možemo i više postići, učiniti.

Ovdje pišem o problemu koji većina niti ne osjeti, samo zna da nešto nije u redu,  ali najčešće to pripisuje okolini, prošlosti, sudbini itd.

Smanjivanju unutrašnjeg otpora pomaže prikupljanje novih informacija,  te dodavanje novog gledišta u koje se uklope i stare informacije i tako se stvara novi model razmišljanja koji još bolje povezuje i uklapa u cjelinu,  te tako stvara kvalitetnije mišljenje osobe koja ima veće šanse da učini istinske i prave promjene koje će omogućiti malo i dovoljno drugačiji pogled na život. U tom pogledu osoba  više zna i može se  pobrinuti za sebe.

Otpor može biti i vanjski (partner, djeca, suradnici ne žele i ne podržavaju promjenu osobe jer tada neće dobiti od nje ono što od nje trebaju i žele  kao kada ona ostane nepromijenjena…a može biti i u obliku prevelikog tereta)

AEQ metoda@ kao model razmišljanja koji na osobu gleda kao na cjelinu i koji se bavi uzrokom problema itekako pomaže u potrebnim promjenama.

Kakav nam je život, takvo nam je ponašanje, kakvo nam je ponašanje takav nam je i život… ∞. Neprekidno prelijevanje ove dvije radnje život, ponašanje…

Ponašanjem utječemo na odluke koje nas dovedu ili odvedu u neke situacije i događaje, i opet ovisno kako se u tim situacijama i događajima ponašamo o tome ovisi što dobivamo, a što gubimo.

AEQ metodom@ utječemo na sva tri dijela  some kojima je potrebna promjena, da bi u konačnici promijenili ponašanje i time napravili potrebne i trajne promjene usmjerene na poboljšanje kvalitete života, izašli iz kroničnih stanja i bolova.

Problem kod tih promjena predstavlja vrijeme, ne samo energija i razumijevanje da ih je potrebno učiniti.

Svijest se brzo može promijeniti, dok podsvijest zahtjeva puno više vremena za svoju promjenu.

Prilikom odlučivanja o tome hoće li osoba uložiti određeno vrijeme u određenu promjenu  veliku ulogu ima razumijevanje procesa promjene i prihvaćanje utjecaja vremena. Manje emotivno zrela osoba neće imati strpljenja, još manje zrela osoba neće ni krenuti u takav oblik rada na sebi, dok emotivno zrelija osoba koja je spremna postati još zrelija može napraviti uspješne promjene.

Ako istovremeno utječemo na sva tri dijela some sa ciljem promjene koja vodi u unapređenje je najefikasnije moguće, učinak je nemjerljivo veći nego ako samo utječemo na jednu ili dvije komponente našeg bića.

Zbog SMA i SMI niti ne osjetimo da bismo trebali nešto promijeniti niti da možemo nešto promijeniti jer nam fali realnog i ispravnog osjećaja za trenutno stanje, taj problem je velik ali je rješiv,  ako se svijest odluči baviti sa sobom, sa tijelom i sa podsviješću.

Tri komponente nad kojima možemo imati nadzor i direktni utjecaj su razmišljanje, disanje i tonus mišića i one su sve čvrsto podsvjesno povezane, ali i svijest ima utjecaj nad njima i može se sa njima služiti da bi ih promijenila, poboljšala i tako utjecala na tijelo, na podsvijest i unaprijedila i svijest kao vrhovnog vladara.

Ako promijenimo disanje i tonus, mijenjamo podsvijest, time mijenjamo podsvjesna ponašanja koja nisu prikladna i primjerena i omogućavamo nova učinkovitija ponašanja i time mijenjamo život na bolje.

Zbog toga se kvalitetnije krećemo, kvalitetnije mislimo, pamtimo, povezujemo i zaključujemo. Zatim bolje spavamo, bolje probavljamo hranu, imamo instiktivno ispravniji osjećaj za svoje potrebe hranom (kada, kojom, koliko), vježbanjem, odmorom, druženjem, intimnim odnosima…

Ako su neke od tih stvari poremećene, to je ujedno i indikator da nešto nije u redu i sigurno postoji potreba da se to uredi, stvar je razmišljanja kako tome pristupiti.

Posebno se ističe podsvjesna povezanost tonusa i disanja i oni su toliko jaki da svijest nema šanse da ih dugoročno promijeni ako ne uloži dovoljno pažnje i energije u njihovu promjenu.

Znači, svjesno možemo kvalitetno i dugotrajno promijeniti ponašanje, a time i kvalitetu vlastitog života, međutim to zahtjeva ulaganje svijesti u promjenu tonusa mišića membrane, u promjenu načina disanja i time mijenjamo i podsvijest te tako izlazimo iz kroničnih stanja i ulazimo u život koji je više uživanje,  a manje preživljavanje.

Da bi uopće krenuli  svjesno mijenjati sebe, za to je potrebno imati razlog i motiv, te učiti kako se to radi. Kada se tako pristupi to znači da se i mišljenje mijenja i ide se prema većem razumijevanju, pa je to i dokaz A.EINSTAINOVE tvrdnje „Svijet koji smo stvorili dosadašnjim načinom razmišljanja sadrži probleme koji se ne mogu riješiti takvim razmišljanjem kakvim smo ih stvorili“ .

Također je važno napomenuti da AEQ metoda@ bitno jasnije od većine metoda logički i istinito objašnjava povezanost dijelova unutar osobe i među-utjecaja okoline i osobe.

Pod dijelovi mislim na tijelo, mozak, svijest, razine podsvijesti, autonomni živčani sustav, periferni živčani sustav, također se misli i na mišljenje, volju, vjerovanje .

AEQ metoda posebno kvalitetno objašnjava utjecaj tijela na mozak i mozga na tijelo, stoga na širok,  ali i precizan način može objasniti događaje koji se dešavaju i određuju trenutno stanje i daje dovoljno dobar pogled na povezanost UZROKA I POSLJEDICA i za razliku od većine drugih pristupa (ne svih naravno, nekada nema ni potrebe i nije opravdano) bavi se UZROCIMA.

Otkloniti uzrok znači više biti neovisan i više opušten, strah se smanjuje zbog povećanja sigurnosti u samoga sebe.

AEQ vježbama disanja@ i klasičnim AEQ vježbama@ utječemo na produkciju energije, na bolje upravljanje vremenom i energijom našeg unutrašnjeg sistema kojim onda možemo i bolje oblikovati okolinu. Zatim utječemo na naš tonus mišića, te ga sve više i bolje stavljamo pod kontrolu kao i disanje, da budu primjereni trenutnim situacijama (znači tonus se mijenja u široj paleti mogućnosti, nije rigidan).

Mišićni tonus i disanje primjereniji situacijama omogućavaju kvalitetnije ponašanje i kretanje gdje za jednak rad trošimo manje energije i time nam ostaje više raspoložive energije pa smo i produktivniji, zadovoljniji smo i odmorniji. Kada smo odmorniji,  smanjuju se bolna i neugodna psiho-fizička stanja pa smo i zadovoljniji i time možemo biti i kreativniji. Kreativnost nešto stvori što možemo upotrijebiti, time ili zaradimo ili si olakšamo (vrijeme, energiju). Odjednom imamo jedan drugi znak za beskonačno, odnosno isti ali pozitivno orijentiran ∞. Koji ćemo prenijeti djeci, društvu itekako je bitno.