Je li pitanje ‘Kada odmarati’ retoričko? U teoriji je odgovor očit: odmaramo kad smo umorni. Praksa nam pokazuje drugačiju sliku. Tempo života većine ljudi je takav da su im dani prepuni obaveza. Što poslovnih što privatnih. Važno je odraditi posao, važno je u dnevni raspored ubaciti i rekreaciju, druženje s prijateljima i obitelji, hobije i slično. Često u raspored stavimo i vrijeme kad ćemo odmoriti (pa se često desi da za odmor nemamo vremena, jer nije visoko na listi prioriteta). Ili se odmaramo uz mobitel ili gledanje Netflixa. Odgađamo
odmor, puštamo odmaranje za vikend ili godišnji odmor. U međuvremenu nam se tijelo toliko iscrpljuje pa se desi da nas u najnezgodnijem trenutku ‘iznevjeri’ u obliku bolesti ili ozljede.
Sjećam se svog ljetovanja prije par godina kad sam bila naizgled puna energije: rano sam se dizala da bi trčala ili plivala, veslala sam na SUPu, učila kraul tehniku, šetala, i treninge snage sam odrađivala. Kad bi me pitali kako sam, govorila sam da sam odlično! Bilo mi je teško ustati se ujutro, ali šteta je propustiti rano jutro uz more i fizičku aktivnost za koju će kasnije biti prevruće. Imala sam upale mišića, ali ‘klin se klinom izbija’, zar ne? Sve signale koje mi je tijelo slalo da usporim sam zanemarila. Par dana prije kraja godišnjeg odmora (i sam naziv godišnji odmor je zanimljiv, zar ne?) dobila sam upalu mjehura. Jako mi je teško palo što nisam mogla plivati, i bila sam presretna što mi je doktor dozvolio plivanje čim su se simptomi (visoka temperatura i jaki bolovi) smanjili. Ali tada mi se desila opeklina desne prepone (prijateljica je naručila čaj u plažnom baru i konobarica ga je prolila po meni). I to je bio kraj mog godišnjeg odmora kakvog sam ja zamislila, i krenuo je oporavak uz prisilni odmor. Da sam bila umjerenija, da se nisam svako jutro rano ustajala (a kasno išla spavati), svaki dan iscrpljivala plivanjem (samostalno učenje nove tehnike plivanja je iscrpljujuće), da sam mudrije rasporedila aktivnosti, pretpostavljam da bi moj odmor i bio odmor u punom smislu riječi.

Znamo li uopće odmarati?

Godišnji odmor. Dnevni odmor. Aktivni odmor. Pasivni odmor. Mentalni odmor.
Kreativni odmor.

Zakonom o radu određen je broj dana godišnjeg odmora i sati dnevnog odmora. To je odlično, ali treba znati i kako to iskoristiti. Treba znati prepoznati kakva vrsta odmora nam u određenom trenutku najviše koristi. Ukoliko smo cijeli dan sjedili na poslu našem tijelu prije treba šetnja nego ležanje pred TV-om. Ukoliko smo cijeli da bili aktivni, više dobrobiti će nam donijeti kupka nego tjelovježba. Sportaši će više koristi imati od mentalnih aktivnosti (npr.
igranje šaha) u vrijeme odmora dok će šahistu jako dobro doći tjelesna aktivnost. Uz dobar i kvalitetan san, naravno. Moramo biti svjesni i okolnosti koje nas umaraju da bi se mogli adekvatno odmoriti.

Ja sam u zadnje vrijeme jako umorna, pospana i troma, i najviše me ‘vuče’ da ležim i spavam. Imala sam aktivan tjedan prije na sve moguće načine, i fizički i psihički, s malo prostora za pravi predah. Zato sada pokušavam slušati svoje tijelo bolje nego prije, svjesna svojih loših obrazaca ponašanja, i polako ih mijenjam. Tako da ranije idem na spavanje,
šetam, obaveze raspoređujem najbolje što mogu. Uskoro idem i na godišnji odmor, testirat ću šta sam naučila. Svjesna sam i toga da sporo napredujem, i ne zamjeram si to.
Prihvaćam svoj put.

Sport, posao i odmor

Mnogi sportaši žele pomicati svoje granice. Sretni su i ponosni kad kroz bol i muku dođu do zadanog cilja. Sretni su jer im je glava jača od tijela. Često čujem kako će čovjek teže istrčati maraton kad je mlad nego kad je stariji, jer mladi nemaju dovoljnu mentalnu

snagu da prođu kroz muke koje maraton donosi tijelu. A čujem i kako su mladi lijeni i neodgovorni ako ne žele/mogu raditi duple smjene i slično, jer ako sad ne mogu izdržati kako će tek kad budu stariji. Današnje društvo ne vrednuje poštivanje vlastitih granica već cijeni i poštuje upravo suprotno.

Imam dvadesetdvogodišnjeg sina koji želi istrčati maraton. Trčanje mu nikad nije bilo prvi izbor kod biranja fizičke aktivnosti. Trenutno je uspio istrčati 5km, i kaže da ga pri kraju jako bole stopala, do umrtvljenosti. Ali ok kaže, mogu ja to. I onda pita kako će znati kad je spreman da trči maraton. To mi je jasan znak koliko ja još posla imam sama sa sobom. S njim sam nježna, pričamo o tome zašto mu je to važno, o tome da tijelo pamti takve
zlouporabe, i da ako stvarno želi trčati maraton neka se ulovi kompleksnije pripreme. Otac mu s druge strane daje savjete iz prvog odlomka, nek pričeka da bude stariji i mentalno jači. Pojam ‘mentalno jači’ meni ima negativan predznak (jača SMA/SMO/SMI), a suprugu pozitivan (pobjeda uma). AEQ vježbe ne želi raditi (još), ali pristao je da ide na pregled kod fizioterapeutkinje koja holistički prati klijente. To je veliki korak.

Važno je dakle i tijekom aktivnosti prepoznati trenutak kad bi trebalo usporiti. Želim da se moj sin ne osjeća loše ako stane 500m prije zadanog cilja zato jer osjeća bol u
stopalima, već da si čestita i napravi potrebne prilagodbe da tih bolova sljedeći put ne bude. Da odmori onda kada mu odmor treba a zato jer mu je na rasporedu. Naravno da će biti situacija kada je nemoguće uzeti odmor u idealnom trenutku, i to je u redu, dokle god smo svjesni toga što se dešava. I dokle god su takve situacije iznimka a ne pravilo. Kad postane pravilo onda ego potiskuje fizičke senzacije koje nisu u skladu sa zadanim ciljevima. Umor se povećava jer ne generiramo energiju tamo gdje bi trebali. Energija u tijelu povećava unutarnji pritisak i tonus mišića, nastoji zadržati energiju unutar membrane pa dolazi do upale. Uz SMA/SMO/SMI prepoznavanje signala je puno teže. Dolazi do kroničnog umora, a kad smo umorni tada smo manje učinkoviti. Akumulirana energija mora izaći u okolinu, najčešće u obliku bolesti. Odmor i napor su dva pola, i oba su jednako važna.

Vježbam i učim kako odmarati. Čeka me nekoliko napornih dana, tako da ću odlaziti na spavanje oko 22h kako bi se adekvatno naspavala, radit ću prije protokole disanja prije spavanja, i pratiti kroz dan kako se osjećam.

Vedrana Pavlič Greblo, Učiteljica AEQ metode® i AEQ disanja® 1. stupnja

Preuzeto iz: Udžbenik za učitelje AEQ disanja ® 1.stupnja, autora Aleša Ernsta