Efikasnost predstavlja red i sustav koji funkcionira dok neefikasnost predstavlja nered i entropiju. Svi mi težimo efikasnosti, barem na svjesnoj razini.
Efikasnost ću pokušati objasniti kroz primjer razvojnog treninga.
Trening neminovno obara stanje treniranosti na nižu razinu ili, drugim riječima, dovodi do opadanja sposobnosti. Najjednostavniji način da se provjeri ispravnost te činjenice jest da se promotri rezultat na bilo kojem testu na početku treninga i na kraju treninga. Uvijek će stanje na kraju treninga biti lošije od stanja na početku tog pojedinačnog treninga. Ukoliko se to ne dogodi, trening nije bio adekvatan, već je, drugim riječima, organizam vježbača (sportaša) tek “zagrijan“.
Dakle, treningom nastojimo poboljšati određene funkcionalne i motoričke sposobnosti ili djelovati na naš morfološki status. Kvalitetno osmišljenim treningom dolazi do povećanja sposobnosti i vježbač postiže bolju formu, drugim riječima trening postaje efikasan.
Takav fenomen se u kineziologiji naziva Superkompenzacija. Nakon aplikacije treninga te adekvatnog oporavka vježbač postiže veću razinu treniranosti. Da bi postigli superkompenzaciju potrebno je poznavati vlastito tijelo i mogućnosti. Ako vježbač pretjera u treningu te ne napravi adekvatan oporavak onda će doći do Subkomenzacije, tj. do opadanja sposobnosti. To je primjer neefikasnog treniranja. Kontinuirano treniranje u stanju subkompenzacije dovodi do pretreniranosti i ozljeda/oštećenja.
Ova pojava nije karakteristična samo za ljudska bića, već za sve biološke organizme. Tako primjerice čak i biljke postaju otpornije na djelovanje vjetra ako su povremeno izložene njegovim naletima, ali samo pod određenim uvjetima. Prvo, vjetar kojemu su izložene, ne smije biti toliko snažan da ih polomi, i drugo – nakon “treninga” pod naletima vjetra, treba im dati dovoljno vremena da se odmore i oporave.
Učenjem AEQ metode upoznajemo vlastito tijelo i postajemo svjesni koje su njegove granice i mogućnosti. Manje zloupotrebljavamo tijelo, a više ga upotrebljavamo.
Kroz učenje AEQ metode sam shvatio koliko sam zloupotrebljavao tijelo što je dovelo do trajnih oštećenja. Nisam uopće bio povezan s tijelom te nisam razumio kada tijelu treba odmor, a kada aktivnost. Trening sam iskorištavao kao način da potencijalnu energiju u sebi pretvorim u kinetičku. Ta potencijalna energija u meni bila je namijenjena da uredim odnose koje imam s drugim ljudima i okolinom općenito. Tada to nisam shvaćao te sam opsesivno trenirao, pogotovo borilačke sportove koju su bili idealni za smirivanje sustava. Takav odnos s tijelom doveo me do promjene strukture u kukovima te sam se morao podvrgnuti operativnim zahvatima. Tijelo više nije moglo izdržati i došlo je do raspada sistema. Od svakodnevnog treniranja sam došao do stanja gdje ne mogu šetati bez bolova. Toliko je moja svijest bila odvojena od tijela. Nasreću, to mi je bio poziv na buđenje te sam počeo učiti AEQ metodu. Prvi periodi su bili jako teški, nije bilo lako prihvatiti ekstremnu neefikasnost i odvojenost. S vremenom sam povezivao kockice i polako shvatio zašto sam imao toliku potrebu za treniranjem te zašto nisam bio sposoban primijetiti nekvalitetne odnose u kojima se nalazim, a kamoli da ih mijenjam.
Učenjem AEQ metode kroz teoriju i aktivne vježbe povećavamo razumijevanje zašto nas nešto boli, zašto nam se ponavljaju iste stvari, isti odnosi s istim scenarijima. S većim razumijevanjem raste naša sposobnost da izađemo iz uloge žrtve i promijenimo sebe i vlastite odnose na bolje. Rasta naša efikasnost na koju se nadovezuje radoznalost koja nam otvori nove perspektive i nove poglede.
Većina ljudi se divi sportašima, ljudima koji probijaju vlastite granice i ulaze u Guinnessovu knjigu rekorda. Na svom primjeru mogu reći da mi je puno teže bilo biti iskren s meni bitnim ljudima, reći što me smeta i pokušati odnos promijeniti na bolje nego što mi je bilo trenirati borilačke sportove, buditi se u zoru da bih išao trčati ili se penjati na vrh neke planine. Na prvo čitanje ovo drugo se čini mnogo teže i zahtjevnije, ali kod većine ljudi to nije slučaj. Trening i fizička aktivnost se koristi da bi se potrošila energija koja služi za poboljšanje odnosa i vlastitu kreativnost te nas takav način funkcioniranja vodi u još veću neefikasnost, entropiju i iluziju iz koje je sve teže i teže izaći.
Marko Jurko, učitelj AEQ metode 1. stupnja.
