Od svih učenja, seminara i obrazovanja na kojima sam sudjelovao u svom životu, obrazovanje za učitelja AEQ metode 1. stupnja imalo je daleko najveći utjecaj i transformacijsku moć na mene. Prilikom prijave nisam ni blizu shvaćao koliku dubinu i širinu AEQ pokriva. Smatrao sam da će stečeno znanje biti korisni dodatak mom poslu, ali ne i da će mi biti temeljito promijeniti pogled ne samo na posao, već prije svega na život. Nisam ni mislio da će mi toliko promijeniti život sam po sebi.
Učenje AEQ metode je ubrzalo moje sazrijevanje i otvorilo vrata onome što mi je nedostajalo – stvaranju reda i preuzimanju odgovornosti. Na početku sam osjećao utjecaj procesa uglavnom na tjelesnoj razini – suočavanje s potisnutom boli, slabosti i kroničnim mišićnim napetostima me je položilo i donekle iznenadilo. Kasnije se moja pažnja sve više usmjeravala na uređivanje odnosa. Tako prema samom sebi, kao i prema okolini. Počela su se javljati pitanja o tome kako sam živio kao dijete, kakvi su odnosi vladali u primarnoj obitelji i kako se sve to odražava u mojim sadašnjim odnosima s obitelji koju sam stvorio. Počela su se javljati pitanja o tome tko sam, što radim, kakve su moje želje i potrebe, u čemu nalazim smisao. Moj se život u mnogim pogledima srušio, rastavio i prestao funkcionirati na uobičajeni način. Naravno, taj uhodani način bio je daleko od optimalnog, a procesi koje sam doživljavao u učenju AEQ metode sve više su ukazivali na to. Uvidi u stvarnost su uglavnom bolni i teški. Sam ih osjećam kao nešto što narušava dosadašnju strukturu i funkcioniranje te me na neko vrijeme ostavlja u praznini i razmišljanju prije nego što se počne ukazivati novi smjer. Tako se u procesu učenja prilično gubim i ponekad lutam, kada znam da stari način ne funkcionira dobro i da ga ne želim, ali istovremeno ne znam kamo se okrenuti i što želim. U tom vremenu učim disciplinu, upornost i strpljenje, kada unatoč osjećajima izgubljenosti, očaja i nemoći nastavljam s redovitim izvođenjem vježbi i traženjem boljeg načina funkcioniranja.
Sve veće razumijevanje odnosa između svijesti, tijela i podsvijesti stavlja me na realna tla i čini me skromnijim. U toj većoj skromnosti osjećam sve veću suverenost i snagu. Sa svim teškim i bolnim iskustvima i spoznajama, raste i moja sposobnost pomoći drugima, sposobnost prenošenja znanja i vođenja na putu njihove samospoznaje. U praksi vidim bolje funkcioniranje interocepcije te smanjivanje senzorno-motorne amnezije i otuđenosti jer znam kako reagirati u sličnim situacijama pravovremeno i drugačije. Barem na razini koja mi je predstavljala ogroman izazov i problem prije nekoliko godina, danas znam djelovati drugačije – često i nesvjesno, što je dobar osjećaj. Kada vidim da sam uspio promijeniti nešto destruktivno u djelovanje koje omogućuje veću konstruktivnost i premjestiti ga u nesvjesnu kompetentnost, osjećam se dobro. No, time se, naravno, otvaraju novi i novi slojevi kojima se bavim i rješavam ih. Čini mi se da su ovi slojevi sve teži i dublji, ali ih ne osjećam kao nerješive, već kao nešto što mogu urediti i promijeniti uz pravi pristup i dovoljno vremena.
Svakako je AEQ obrazovanje za učitelja 1. stupnja u meni otvorilo više pitanja nego što mi je dalo odgovora – traženje tih odgovora je na meni. Međutim, dalo mi je alat, smjer i znanje kako doći do odgovora i što s njima raditi. Otvorilo mi je puno fronti na kojima uređujem svoj život koji mi se ponekad čini u potpunom neredu, a koji uporno i polako preobražavam u sve veći red. Svjestan sam velikog posla koji stoji ispred mene, no nekako se radije hvatam u koštac s njim, što više ga razumijem. I naposljetku – ovo školovanje mi je dalo novu energiju i veselje, strast za rad. Dalo mi je dubinu učenja koju sam oduvijek tražio i želio bih ga prenijeti dalje.
Hvala, Aleš, za svom vodstvu i podršci u ovom procesu. Za tvoju neumoljivost i postojanost koja mi omogućuje suočavanje s otporom, neprihvaćanjem i sumnjama koje duboko zasijane u meni.
Nace Janežič, učitelj AEQ metode 1. stupnja
