Sada sam već godinu i pol upoznata s AEQ metodom i njezinom filozofijom. Aleševa razumljiva objašnjenja, koja su bila potkrijepljena njegovim iskustvom slabog kontroliranja svog svjesnog kretanja tijekom aktivne terapije, omogućila su mi da počnem shvaćati svoju dugotrajnu bol kao posljedicu dosad neučinkovitog ponašanja i djelovanja te nesklada između želja uma i sposobnosti tijela. Bol je tada postala moja učiteljica, a ne mučiteljica. Kroz vježbe AEQ-a ponovno sam uspostavila kontakt sa sobom – svojim tjelesnim, mentalnim i duševnim stanjem. Kroz pažljivo i brižno istraživanje pokreta AEQ-a povećala sam sposobnost osjećaja svog tijela te postupno poboljšavala kontrolu svog kretanja. Usmjerenost između željenog i izvedenog kretanja postupno se povećavala, a bol se smanjivala.
Unatoč osnovnom shvaćanju na koji način AEQ metoda pomaže ljudima u otklanjanju raznih tjelesnih problema, dubina koncepta metode, koja nam je u određenoj mjeri predstavljena već tijekom prvih triju dana seminara, ugodno me iznenadila.
Na postavljeno pitanje kakva saznanja mi je prvi dio seminara omogućio, moje misli se vrte oko tema boli, senzomotoričke amnezije, entropije, vremena, povezanosti između naše svijesti, podsvijesti i tijela te uloge AEQ metode u vezi s tim.
Bol je evolucijski važna tjelesna reakcija koja upozorava na opasnost izvana ili nered unutar nas samih. Njena glavna zadaća je zaustaviti nas i preusmjeriti našu svijest iz automatiziranog djelovanja u trenutno događanje. Uz njezinu pomoć dobivamo priliku da u danoj situaciji nešto promijenimo (kretanje, ponašanje, odnose, okolinu) i da se iz nje učimo (što je opasno, neprikladno, nepravilno, neučinkovito). Ukoliko bol smatramo nevažnom, nečim što moramo nadvladati i zaobići te pokušavamo potisnuti osjećaje iz tijela, ona se s vremenom samo pojačava, a često dovodi i do kronične boli.
Da bi došlo do kronične boli, obično je prošlo neko vrijeme kada nismo djelovali ili reagirali ispravno prema našim tjelesnim osjećajima – zbog nedostatka vremena, nedostatka želje, nedostatka znanja ili zbog ograničenja. Dugotrajno ignoriranje signala iz tijela rezultira nerealnim shvaćanjem vremena, iskrivljenim doživljajem vlastitih sposobnosti i često neprikladnim odnosima. Želimo uporno nastaviti s načinom djelovanja bez ikakvih promjena (koje su zapravo potrebne), a tijelo odgovara smanjenjem osjeta tjelesnih senzacija koje nas upozoravaju na našu neučinkovitost i poremećenu ravnotežu u tijelu. To dovodi do zategnutosti skeletnih mišića, što rezultira razvojem senzomotoričke amnezije.
Senzomotorička amnezija, ili gubitak osjeta i kretanja, je problem suvremenog čovjeka koji sve manje osjeća svoje tijelo i stoga teže kontrolira i usklađuje svoje pokrete prema svojim željama. Ljudsko kretanje proizlazi iz senzorno-motorne petlje, gdje senzorni receptori iz tijela šalju informacije o našem stanju i položaju u središnji živčani sustav. Mozak te informacije obrađuje i na temelju njih šalje naredbe našim skeletnim mišićima koji nam omogućuju kretanje. Što bolje osjećamo i što realniju sliku dobivamo putem senzornog sustava, to će naš emocionalni i tjelesni odgovor biti prikladniji. Senzomotorička amnezija povećava neskladnost u nama i potiče entropiju, što često dovodi do postupnog razvoja tjelesne boli i problema.
Vrijeme i energija imaju važnu ulogu u nastanku SMA. Ranije je nedostajalo energije, pa su ljudi pokušavali smanjiti potrošnju energije – to su postizali povećavanjem svoje učinkovitosti. Povećanje učinkovitosti zahtijevalo je stalno učenje i pažljivo promatranje (sebe i okoline) – za sve to su morali izdvojiti vrijeme, a vrijeme je bilo dostupno. U današnjem svijetu imamo obilje energije što nam omogućava da dugo kršimo prirodne zakone i budemo neučinkoviti u životu prije nego osjetimo entropijski zakon koji djeluje na sva živa bića. Današnji pritisak vremena često nas tjera da ne primjećujemo ili ne želimo osjećati svoje osjećaje, te da naši odgovori budu neprikladni. Signale iz tijela često vidimo kao smetnju koja zahtijeva promjenu, ali nemamo ni vremena, ni energije ni volje za to.
Da bismo zaista riješili uzrok naših problema i usporili silu entropije na nas, ključno je imati dovoljno vremena i energije za temeljite promjene. Imajući na raspolaganju dovoljno vremena i energije, možemo usmjeriti svoju pažnju prema vlastitom tijelu, promatrati svoje misli, ponašanje i odnose s drugim ljudima. Sve više shvaćamo obrasce našeg razmišljanja, uvjerenja te način na koji djelujemo, a sve je to povezano s našim tjelesnim stanjem – energijom, napetošću, disanjem i kretanjem. Polako počinjemo dobivati odgovore o usklađenosti našeg podsvjesnog djelovanja, svijesti i tijela.
AEQ metoda, uz primjenu AEQ vježbi i pravilna objašnjenja, pruža nam priliku da transformiramo našu podsvijest, uskladimo kontrolu nad skeletnim mišićima, poboljšamo obrazac disanja te stoga i naše ponašanje.
Monika Adler, učiteljica AEQ metode® 1. stupnja
