Već nekoliko godina uranjam u svoj unutrašnji svijet i želim shvatiti zašto djelujemo onako kako djelujemo i zašto osjećamo onako kako osjećamo. AEQ metoda nudi i pomaže u razumijevanju toga, a zapravo je mnogo više od toga. Korištenjem fizike, psihologije, fiziologije i anatomije te prije svega osjećaja vlastitog tijela, prepoznaje se prvo vlastito stvarno stanje i koliko je tijelo zapravo povezano s umom i koliko se stvarnost razlikuje od željenog stanja. S usmjerenim učenjem, osjećajem i usmjeravanjem pažnje na što učinkovitije i organizirano kretanje postupno mijenjamo vlastite podsvjesne obrasce i tako počinjemo ostvarivati svoje ciljeve te živjeti punim i radosnim životom.
Svaki bol i neuredan pokret ukazuju na entropiju u tijelu i prisutnost senzomotoričke atrofije. Senzomotorička atrofija znači da smo izgubili kontrolu nad određenim pokretom i da ga ne osjećamo. Zbog SMA (senzorne informacije iz tijela ne dolaze u svjesni dio živčanog sustava), ne možemo svjesno osjetiti i time ni kontrolirati dijelove tijela što dovodi do krutih i nepokretnih mišića i neusklađenog kretanja što na kraju dovodi do boli.
SMA je u većoj ili manjoj mjeri prisutna kod svih ljudi u razvijenom svijetu zbog brzog načina života, napretka i udobnosti koji su doveli do toga da manje usmjeravamo pažnju na tijelo i njegovo učinkovito kretanje, a više na napredak izvan tijela. Osim toga, u tim kronično ukočenim mišićima prisutni su i stresni događaji iz djetinjstva, dugotrajna ravnomjerna opterećenja, razne ozljede zbog kojih se naš obrazac kretanja promijenio i teška traumatična iskustva. Da, naše tijelo ima pamćenje i sve to utječe na naše ponašanje, reagiranje i doživljavanje života, bili mi toga svjesni ili ne. Tek kad postanemo svjesni trenutnog stvarnog stanja, kada nešto osjetimo, tek tada može započeti put prema promjeni. Put pomoću AEQ metode je trajan i sveobuhvatan, ali i težak i naporan, a suočavanje s podsvjesnim obrascima nikada nije ugodno. Pomoću AEQ vježbi uranjamo u dubine tijela i ponovno pronalazimo svoje izgubljene dijelove koje smo negdje izgubili na putu zbog različitih situacija… I što bolji kontakt imate sa svojim tijelom, to više odgovora pronalazite u sebi i manje tražite izvan sebe.
Um (ego) samo vrti stare i poznate komade, dok kontakt s tijelom budi nove i svježe melodije.
Kroz AEQ vježbe simuliramo tri opća refleksna obrasca koji su adaptacija čovjeka na stres. Svaki od ovih refleksa je koristan, ali zbog predugog izlaganja ovi se obrasci urežu u podsvijest i tako kretanje i djelovanje više nije pod našom svjesnom kontrolom i dovodi do entropije. Refleks zelenog, crvenog i refleks traume određuju karakteristično držanje te s njime povezano kretanje i ponašanje. Primijetila sam kod sebe da većina ljudi ima jedan refleks koji nas najviše obilježava, a ispod njega se kasnije može pojaviti i drugi refleks kada se u određenoj mišićnoj skupini smanji SMA. Tako sam primijetila kako sam s korekcijom držanja da ne bih bila previše očito u crvenom svjetlu, uspjela izazvati i refleks zelenog svjetla.
Primijetila sam kako AEQ vježbe i opuštanje SMA-a izazivaju izbijanje teških emocija. Posebno sam bila u kontaktu s ljutnjom koju je izazvao moj partner, ali koja je imala korijene u zanemarivanju u djetinjstvu. Samo to saznanje da partner zapravo nije kriv može olakšati i ubrzati obradu tog obrasca. Pod tim obrascem, najviše sam osjetila zaleđenost u području dijafragme, koja mi ne dopušta da se uspravim ponosno, da udahnem u potpunosti i u potpunosti živim. Ne dopušta mi da izađem u prvi plan jer moj dom u djetinjstvu bio je dom nevidljivosti, nevažnosti. Ovdje u dijafragmi krije se strah od punog i radosnog života.
Tek kada zaista osjetiš svoje tjelesno stanje i povežeš ga s situacijom iz djetinjstva ili podsvjesnim obrascem, tada na trenutak zaroniš i ponovo proživljavaš bol koju si osjetio. Tek tada možeš u potpunosti shvatiti koliko su važne prve godine djetinjstva i koliko djeca apsolutno doživljavaju svoje roditelje. Tek tada bismo bili zaista prikladni za roditeljstvo!
Svi bježimo od boli, najlakše je progutati tabletu, a teže se suočiti s istinom. Međutim, bol uvijek pokušava nešto reći! U stvari, tijelo kroz bol već doziva. Doziva nas da ga čujemo, da ga saslušamo i uronimo u njega te promijenimo potrebnu razinu djelovanja da bismo bili bliže sintropiji.
Anja Jarkovič Učitelj AEQ metode® 1. stupnja
