U narodu se veli da ne postoji ništa što može izbjeći zubu vremena. Sve što je stvoreno teži rastvaranju. Entropija je zakon koji vrijedi za cijeli svemir. Ne možemo mu izbjeći, ali nam je data mogućnost da tu neumitnu silu u izvjesnoj mjeri ukrotimo i usporimo njezin tok.
Ako bismo iz nekog razloga bili prisiljeni preživjeti u prirodi, prva stvar koju bismo trebali uraditi jeste napraviti sklonište, a potom pokušati osigurati vodu, vatru i hranu (upravo tim redom). To su stvari koje bi nam značajno povećale mogućnost preživljivanja. Nezaštićeni smo izloženi djelovanju elemenata, bez vode ne možemo dugo preživjeti, vatra nas grije i brani od zvjeri, a hrana je neophodan izvor energije. Pred navalom entropije spas nam je u gradnji sistema koji će nam pružiti podršku i pomoć. Dakle, za borbu protiv entropije potrebni su nam energija, vrijeme i znanje. Ipak, kada su uvjeti preživljavanja ekstremni, energija nam je najpotrebnija. U tim okolnostima sve ćemo svoje vrijeme i znanje upregnuti da spriječimo gubitak energije (sklonište i voda), te da dođemo do novih izvora energije (hrana i vatra).
Od gradnje prvog skrovišta pa do razvijene tehnološke civilizacije, čovjek je razumio kako mu podizanje nivoa uređenosti sistema garantira bolje izglede za preživljivanje. Veći dio historije te borbe protiv entropije posvetili smo upravo borbi za izvore energije. Osiguravanje viškova energije i načina njenog skladištenja omogućilo je čovjeku da više vremena izdvoji za napredovanje nauke, filozofije, umjetnosti i tehnologije. Višak energije omogućio nam je da se posvetimo unapređivanju znanja koje nam je opet osiguravalo lakše preživljavanje. Tako su nastajali razne alatke, strojevi i tehnologija (poput navodnjavanja, čuvanja hrane, bolje oružje, itd.) U pravilu, razvoj tehnologije je omogućivao borbu protiv entropije uz korištenje manje količine energije.
Kruna tog napretka bile su industrijske revolucije. Čovjek je na raspolaganju najzad imao neslućene viškove energije. No, to civilizaciji nije donijelo smiraj i ravnotežu, naprotiv. Dobili smo energiju, ali smo izgubili vrijeme i fokus (koji je neophodan za držanje sistema u ravnoteži). S pomanjkanjem primjerenog znanja i vremena, trend je da na nivou kolektiva donosimo sve lošije odluke. Tako smo na nivou društva spremni smo žrtvovati cijeli ekosistem, a na nivou pojedinca zdravlje i porodicu, zarad viškova energije i bolji status u hijerarhiji.
Naglo povećanje brzine pojelo nam je svu pomnju i fokus. Našli smo se u situaciji u kojoj se civilizacija razvija jako velikom brzinom, a da čovjek nema dovoljno kapaciteta da taj razvoj na primjeren način prati. Usporavanje nije opcija, jer je ekonomski sistem zasnovan na imperativu neprestanog rasta. No, kako reče neki neimenovani mudrac s interneta: If you are progressing too fast, you are probably plummeting.
Zahvaljujući ogromnim viškovima energije napravili smo sistem vanjske zaštite koji je poprimio zastrašujuću razinu složenosti. Više ga ne možemo održavati bez pomoći vještačke inteligencije i superbrzih kompjutera, no to je rješenje daleko od optimalnog. Komunikacija je brža, ali ne i jasnija. Po prvi put u pisanoj historiji doslovno smo na korak od uništenja kompletnog ljudskog roda. Ekološka, nuklearna ili neka druga apokalipsa sasvim su izvjestan scenariji. Dovoljna je samo jedna krivo protumačena poruka i da polete rakete. Sistem koji smo uspostavili da nas štiti od entropije na kraju je postao glavni proizvođač entropije.
Baš kao u Kubrickovom filmu 2001: Odiseja u svemiru, jedini način da se spasimo jeste da se okrenemo analognom čovjeku, koji će običnim šarafcigerom (izvijačem) ugasiti superkompjuter HAL 9000 koji ga pokušava ubiti, jer ugrožava misiju. Film je, naravno, metafora. Ipak, možemo reći da smo na putu do nekog imaginarnog cilja spremni uništiti sve što nam se na tom putu nađe – pa i same sebe.
Daleko od toga da vjerujem kako se civilizacija treba ugasiti da bi čovjek preživio, ali nam je danas – za razliku od prethodnih vjekova – neophodno da razumijemo kako nas pretjerana upotreba energije vodi u sve veću entropiju. Prije smo sintropiju postizali dodavanjem energije u sistem. No, količina entropije koja nastaje prekomjernim dodavanjem energije danas je veća od početne entropije od koje smo se pokušavali odbraniti. Borba protiv haosa danas se vodi na posve drugom frontu – cilj nam je da usporimo kretanje, kako bismo imali više vremena i fokusa za rješavanje nastalih problema. To je način da ponovno dođemo u ravnotežu. Kako na nivou pojedinca, tako i na nivou civilizacije.
Roman Ivanković, učitelj AEQ metode 2. stupnja
