Ljudski se život sastoji od neprekidnog niza akcija i djelovanja u interakciji sa svojom okolinom. Za te akcije tijelu je potrebna energija. Omjer uložene energije u neku akciju i dobivenog rezultata od te akcije se definira kao efikasnost, stoga sustavi mogu biti više ili manje efikasni, ovisno o tom omjeru. Sustav / organizam koji diže svoju efikasnost, s vremenom i iskustvom uči ulagati sve manje energije kako bi postigao isti ili bolji rezultat te time usporava entropiju. S druge strane neuredan i neefikasan sustav troši više energije za postizanje istog rezultata čime se ubrzava entropija tog sustava, a on brže propada.

U ljudskom tijelu koje je izrazito kompleksan sustav mora postojati visoka razina efikasnosti kako bi sustav mogao preživjeti i prosperirati. Godine i godine evolucije dovele su upravo do toga da je naš organizam nevjerojatno kompleksan i učinkovit sustav što nam omogućava dominaciju nad ostalim vrstama života na planeti.

Učinkovito kretanje koje ima svojstvo visoke prilagodljivosti okolini je kroz povijest evolucije čovjeka bilo uvjet za preživljavanje i opstanak, ali i rezultat same evolucije kroz nebrojeno pokušaja i pogrešaka i dizanja kompleksnosti sustava. Stoga je logično da učinkovito kretanje intrinzično stvara osjećaj ugode i potiče znatiželju. Upravo to možemo vidjeti kod djece koja se kroz igru uče sve učinkovitije kretati i dižu kompleksnost i urednost svojih tijela što se očituje kao nove vještine i nove sposobnosti. Dizanje učinkovitosti kretanja i nove mogućnosti koje s time dolaze ispunjava ih zadovoljstvom, a taj proces nazivamo sazrijevanjem. S druge strane, neučinkovito kretanje i nedostatak prirodnog toka povećanja vještina i sposobnosti stvara frustraciju, nesigurnost, strah i druge osjećaje neugode.

Mišići su ti koji vrlo preciznim kontrakcijama omogućuju pokret koji definira naše akcije, djelovanje i ponašanje. Ako su te kontrakcije skupina mišića više uređene, usklađene, preciznije i točnije to nam omogućuje da trošimo manje energije za određenu radnju, a time povećava kompleksnost i točnost samog pokreta koji možemo izvesti. Energija u tijelu dostupna za neko kretanje je ograničena, stoga njeno efikasnije korištenje omogućuje efikasnije akcije i djelovanje i sve kompleksnije uzorke kretanja.

Kontrakcijama mišića koordinira mozak, stoga je točna i precizna komunikacija između mišića i mozga ono što daje preduvjet za efikasno kretanje. Ta komunikacija ima senzornu komponentu (tijelo → mozak) i motornu komponentu (mozak → tijelo). Komunikacija mora biti neometana u oba smjera kako bi pokret mogao biti učinkovit.

Kronični bolovi i stanja koje doživljavamo kao posljedicu protoka vremena i starenja ovise o uređenosti odnosno usklađenosti sustava / organizma. Bolovi i bolesti stoga nisu samo rezultat protoka vremena, nego i stupanja uređenosti i efikasnosti kojom taj sustav stupa u interakciju s okolinom tijekom toga vremena. U nedostatku uređenosti povećava se potrošnja energije što mi osjećamo kao veći trud koji moramo uložiti kako bismo obavili neki rad. Za veći trud potrebna nam je jača volja i sve veća sposobnost ignoriranja neugode koja se javlja unutar some kao rezultat neuređenog sustava.

Veća efikasnost u ljudskom tijelu postiže se znanjem, iskustvom i odsustvom SMA. Za podizanje učinkovitosti i smanjivanje SMA, potrebno je vrijeme te svjesno i pažljivo usmjerena energija. Upravo na tim principima se baziraju AEQ vježbe. Vježbama poboljšavamo komunikaciju između mozga i mišića te smanjujemo količinu suvišnih i neučinkovitih kontrakcija koje su potrebne za izvođenje nekog pokreta. Svjesno se učimo učinkovito kretati s manje truda ispravljajući nelogičnosti unutar sustava, a kretanje na taj način stvara osjećaj ugode i uspjeha te većeg samopouzdanja.

Vježbama ne izvodimo pokret samo da bi on bio izveden, nego pri tome aktivno poboljšavamo promatranje trenutnog stanja i kroz ponavljanje s pažnjom učimo preciznije i učinkovitije izvoditi taj pokret. Na taj način aktivno smanjujemo SMA, povećavamo efikasnost i otklanjamo uzrok kronične boli ili drugih kroničnih stanja.

Modernim načinom života u kojemu nedostaje vremena dok dostupne energije ima gotovo beskonačno, smanjuje se svijest o učinkovitosti kretanja unutar organizma što dovodi do neugodnih senzacija i boli. Nedostatkom svijesti i razumijevanja uzroka tih senzacija osjećamo nemoć i oslanjamo se na rješenja koja blokiraju neugodne senzacije (tablete protiv bolova) ili otklanjaju mehanička oštećenja koja nastaju kao posljedica neurednog sustava. Za to vrijeme učinkovitost (ili bolje rečeno neučinkovitost) ostaje ista, a s vremenom postaje sve gora. Takvim pristupom još više odvajamo svijest od tijela i ne otklanjamo uzrok problema nego ga produbljujemo. U tom slučaju nam ne preostaje drugo nego da se pomirimo s neučinkovitim načinom života u neučinkovitim tijelima, a nedostatke kompenziramo viškom energije izvan samog sustava. Kao da imamo loš i neodržavan auto koji troši puno goriva, ali je gorivo jako jeftino što nam omogućuje da zanemarimo njegovu neučinkovitost i beskonačno ga dolijevamo. Na taj način ne trošimo energiju racionalno i štedljivo nego se razbacujemo, zagađujemo nepotrebno okoliš i skraćujemo vijek trajanja autu. Za razliku od automobila, ljudsko tijelo se može mijenjati i poboljšavati usmjeravanjem svijesti unutar some u smjeru povećanja učinkovitosti, no to zahtjeva pažnju, energiju i vrijeme uloženo u detekciju nereda i njegovog ispravljanja.

Pretjerano oslanjanje na izvanjsku energiju smanjuje kompleksnost i izazovnost ljudske okoline te se gubi potreba za efikasnim kretanjem i ubrzava entropija. Postajemo ovisni o tehnologiji koju pokreće vanjska energija i organizam postaje sve manje samostalan i neovisan. Konačan rezultat toga je sve manji osjećaj ispunjenosti, zadovoljstva i smisla u životu. Neučinkovit sustav s puno SMA puno pokreta izvodi automatizirano i nesvjesno. Ponašanja su stereotipizirana, ukalupljena i predvidiva, te nema korekcije ka većoj učinkovitosti. Odluke koje takva osoba donosi su neefikasne i ne doprinose boljem i lagodnijem životu. Prilagodljivost novim situacijama je manja a time i otpornost na izazove života i stres.

Nedostatak razumijevanja problema nas blokira i stvara osjećaj nemoći oko njegovog rješavanja, te nam ostaju samo neugodne senzacije i osjećaji oko kojih smo nemoćni. Takvo stanje rezultira pokušajima da ga što manje osjetimo ili što bolje negiramo. S druge strane shvaćanje uzroka problema na somatskoj razini, unutar sustava omogućava nam usmjeravanje na njegovo rješenje jer nam više nije nepoznat, više nas ne plaši i ne ostavlja nas s osjećajem nemoći.

Učinkovitost u kretanju i potrošnji vlastite energije, omogućuje raditi ispravne izbore i akcije. Uz to omogućuje nam da razumijemo vlastito ponašanje i izbore te ih po potrebi mijenjamo u odnosu na okolinu, umjesto da se ponašamo po obrascu naših utjelovljenih uvjerenja koja nisu nužno logična niti prikladna. Razumijevanje i mogućnosti izbora adekvatnog odgovora na okolinu dovodi do veće prilagodljivosti i većeg stupnja osobne slobode. Razumijevanje i korištenje ovog principa omjera uloženo/dobiveno dovodi i do shvaćana i osobne odgovornosti za svoje djelovanje i zdravlje, a upravo iz te odgovornosti proizlazi sloboda. Mogli bismo reći da količina izbora i slobodne volje negativno korelira s razinom SMA u organizmu. Drugim riječima veća učinkovitost i manja SMA, osigurava veću slobodu, ali i shvaćanje vlastite dogovornosti koju je onda sve teže prebacivati na nekoga ili nešto izvan nas samih.