SVIJEST O VLASTITOM TIJELU ILI KONTAKT SA STVARNOŠĆU

Kroz tijelo osjećamo svoj unutarnji i vanjski svijet i sa njim reagiramo na oba svijeta. Ako su osjećaji i reakcije nepravilni dolazi do sve većih problema. Učenjem AEQ metode mijenjamo te odnose i stvaramo jači i jasniji kontakt sa stvarnošću okoline i tijela.

Na temelju stvarnosti tjelesnih osjeta, naš identitet ima sadržaj i strukturu.

Za svakog od nas osnovna je stvarnost naše tijelo. Gubitak utjecaja tjelesnih osjeta na funkcioniranje uma i ravnoteže mijenja život i stvara kronično suženje i neispravnost senzorno-motorne povratne sprege. Karakteristično je za osobu u takvom stanju da:

(1) slijedi nerealne ciljeve ili se drži iluzija,
(2) nije uzemljena i ima snažan osjećaj fizičke bespomoćnosti,
(3) izgubila je nadu i vjeru.

Osobi koja nije prizemljena nedostaju nada i vjera te slijedi nerealne ciljeve. S druge strane, osoba koja je prizemljena ima vjeru i nadu i u kontaktu je sa stvarnošću. Najbolji opis osobe koja je u kontaktu sa stvarnošću, prizemljena je i vjeruje u sebe, ali takva je situacija danas izuzetno rijetka, jer suvremeni način života ovu vezu čini nemogućom.

Stvarnost je riječ koja ima nekoliko različitih značenja za različite ljude. Neki to vide kao nužnost kako bi mogli zaraditi za život; neki to vide kao zakon prirode – jaki opstaju, slabi umiru – a neki to vide kao život bez pritisaka konkurentnog društva.

Iako u svim tim aspektima ima istine, ono što nas najviše zanima je stvarnost unutrašnjosti ili unutarnjeg svijeta. Kad kažemo da je osoba izvan kontakta sa stvarnošću, zapravo kažemo da osoba nema dodir sa sobom.

Stvarnost

Za svakog od nas osnovna je stvarnost naše tijelo. Svoj unutarnji i vanjski svijet osjećamo kroz svoje tijelo, a na njega odgovaramo svojim tijelom. Ako osoba nije u kontaktu sa svojim tijelom, izvan je kontakta sa stvarnošću svijeta. Ako je tijelo umrtvljeno, dojmovi i odgovori osobe smanjuju se. Što je tijelo življe, to svijest življe doživljava realnost i aktivnije na nju reagira.

Svi smo već iskusili činjenicu da kada se osjećamo dobro i živahno, svijet doživljavamo bolje. Suprotno tome, u stanju depresije svijet vidimo kao bezbojan.

Učenjem AEQ metode mijenjate te odnose i stvarate jači i jasniji kontakt sa stvarnošću tijela. Stupanj odvojenosti koji osjećate izvođenjem AEQ vježbi pokazuje koliko ste samosvijesti izgubili kao osoba. Neizbježna stvarnost života je da je osoba tijelo i da je tijelo osoba. Kad tijelo umre, osoba umire. Ali kad tijelo postane “mrtvo”, odnosno ne osjeća ništa, tada osoba prestaje postojati kao osoba s osobnošću. Tijelo je to koje se topi od ljubavi, ledi se od straha, podrhtava od bijesa i žudi za toplinom i kontaktom.

Bez osjećaja iz tijela, ove riječi zvuče prazno. Ako ih je tijelo doživjelo, a svijest ih je osjetila, onda oni imaju osnovu stvarnosti koja daje smisao njihovom postojanju. Kod aktivnih terapija AEQ metode klijent često primijeti da nije u mogućnosti imenovati ili objasniti i razumjeti osjećaje koje je počeo osjećati zbog iskrivljene ili nerazvijene unutarnje veze.

Na temelju stvarnosti tjelesnih osjeta, naš identitet ima sadržaj i strukturu. Međutim, u današnjoj stvarnosti identitet je sve više prošlost, kostur bez mesa.

U individualnom učenju ili na radionicama često primijetim da osoba koja nije u kontaktu sa svojim tijelom ne zna o čemu govorim kad objašnjavam utjecaj osjećaja na funkcioniranje uma. Ponekad čak postavi pitanje: “Kakve veze moje tijelo ima s onim što osjećam?”.

Ovo je pitanje, naravno, besmisleno, jer ono što osoba osjeća je tijelo. Osim osjećaja tijela koji dolazi iz tijela, u nama nema drugog osjećaja. Da bi osoba mogla postaviti takvo pitanje, mora biti uvjerena da je tijelo samo mehanizam koji održava život, ali na njega ne utječe.

Sljepoća

Da bi se eliminirali neobjašnjivi bolovi i bolesti, čovjek mora steći uvid u svoj unutarnji mentalni proces i razumjeti postojanje i utjecaj senzorne motoričke amnezije – naravno, ako želi razumjeti svoje kretanje i ponašanje.

Međutim, kako može razviti potrebno razumijevanje ako zanemari osnovnu stvarnost svog bića i svoje tijelo u obliku osjećaja?

Kako se osoba ponaša, govori, hoda i izražava emocije, sve govori tko je ona. Znamo to instinktivno, znali smo to kao djeca. Kroz razvoj tehnologije i povećanje brzine života nismo vidjeli ono očito prije sebe. To smo sljepilo razvili iz dugog uvjeravanja koje nas je naučilo vjerovati da se osoba poistovjećuje s umom, a ne s tijelom. Bili smo uvjereni da ne bismo trebali vjerovati svojim osjetilima jer ona umu daju subjektivne informacije.

Međutim, ako osoba nema povjerenja u svoja osjetila, tada ne može imati povjerenja u tjelesnu percepciju i tjelesne odgovore. Logično, ona ne može biti sigurna u stvarnost i živi u iluziji.

Otpor do osjećanja tijela duboko je ukorijenjen u većini ljudi. Kad na radionici ponekad opisujem karakter nekoga koga prvi put vidim i kroz oblik tijela, pokret i glas, posljedice prošlosti te osobe koje su vidljive njegovim ponašanjem na radionici povezujem s uzrocima koji potječu iz djetinjstva, često vidim nevjericu i otpor ega koji inače zna da je ono što čuje stvarno, ali ne zna razumjeti i prihvatiti da je to moguće.

Objektivno se to ne može objasniti niti razumjeti. Iako u tome nema ništa nadnaravno ili mistično. Dapače suprotno. Čista prirodna stvarnost i dovoljno duboko razumijevanje fizičkih zakona i povezanost sa subjektivnim osjećajem.

Razumijevanje

To nije otpor koji je lako prevladati i eliminirati, jer se većina ljudi nije spremna odreći svoje iluzije da je um, s dovoljno podataka, svemoćan i svemogući.

To je svrha AEQ metode. Omogućiti nam i pružiti priliku da razumijemo sebe i shvatimo realnost u kojoj jesmo, poput Nea u filmu Matrix. Svima koji imaju kronične bolove i probleme je zajedničko kroničko nerazumijevanje realnosti. Započinje nerazumijevanjem njegovog izražavanja u djetinjstvu, gdje dijete razvija razumijevanje i osjećaj sebe samo do mjere do koje ga roditelji razumiju i na taj ga način prihvaćaju. Oni pak mogu razumjeti dijete u onoj mjeri u kojoj razumiju i osjećaju sebe.

Problem proizlazi iz jednostavnog pravila da se rezultat definira djelovanjem, a ne željama ili potrebama uma. Akcije uvijek izvodi tijelo, definirajući rezultat, koji – ako među njima ne postoji odgovarajuća veza – nije nužno ono što želimo. Često postizanje neželjenih rezultata i snažna frustracija koju istovremeno osjećamo, ukazuju na nesvjesnu odvojenost tijela i uma. Da bi se uklonili ti uvjeti, logično je potrebno smanjiti to razdvajanje.

Tako, kroz promjenu razumijevanja uzroka neželjenih ishoda, usmjeravamo svoje napore na prevladavanje razdvojenosti u sebi, a ne na prevladavanje sebe. Tko sebe prečesto savlada, prije ili kasnije padne na koljena, što definitivno nije pobjednički stav.

Stoga je pri učenju AEQ metode najveći naglasak na dubljem razumijevanju sebe kroz teoriju i osjećaje te opažanju stvarnog stanja sebe kroz AEQ vježbe. Sve se to nadograđuje i povezuje samo kroz vježbe i principe AEQ disanja, što omogućuje integraciju uma, tijela i energije u uravnoteženu cjelinu koja može i zna kombinirati prirodne i ljudske zakone u sintropiju, u unutarnji poredak života.

 

Kroz tijelo osjećamo svoj unutarnji i vanjski svijet i sa njim reagiramo na oba svijeta. Ako su osjećaji i reakcije nepravilni dolazi do sve većih problema. Učenjem AEQ metode mijenjamo te odnose i stvaramo jači i jasniji kontakt sa stvarnošću okoline i tijela.

Za ogled celotne vsebine se prijavite spodaj

V kolikor že imate račun se lahko prijavite in si ogledate vsebino. V Kolikor pa svojega uporabniškega računa še nimate pa vas vabimo, da si ga ustvarite spodaj.

PRIJAVAREGISTRACIJA

Pročitajte još: