AEQ METODA® I KRETANJE

Svaki bi čovjek morao biti svjestan kretanja svoga tijela. To znači da bi svakodnevno trebao promatrati način na koji se kreće i naučiti se zapažanju promjena koje mu se dešavaju pri kretanju, te ih svjesno mijenjati na bolje. Na taj bi način lakše dokučio uzrok bolova, čak i spriječio njihovu pojavu, a sve bi dovelo do boljeg kretanja općenito. Pokrete koje često radimo, a koji posljedično tome postanu nesvjesnima i automatskima, moramo redovito zapažati i ispravljati. Kao i pokrete koje radimo aktivno – u sportu i rekreaciji, ili pri obavljanju profesije (rad na proizvodnoj traci, višesatno sjedenje za monitorom računala, duga vožnja…), koji zahtijevaju više naše energije i pažnje. Redovito svjesno provjeravanje kretanja je od iznimne važnosti za održavanje njegove učinkovitosti i njenog povećanja. Takva svijest o pokretu kao kontrola omogućuje eleganciju i lakoću, te manje napora. Ukoliko je napora manje, kretanja je više – govorimo o racionalnosti i pravilu „manje je više“. Utrošak energije je manji, a učinak veći. Povrh toga, što je i najvažnije, takvo nam kretanje pruža više zadovoljstva, pa ga stoga i radije izvodimo.

Continue ReadingAEQ METODA® I KRETANJE

MOJ SE AUTOMOBIL KREĆE BOLJE OD MENE

Čitajući test novog automobila koji se upravo pojavio na tržištu, vidio sam očiti trend koji je vrlo zabrinjavajuć. Iako je tehnologija u automobilima neprestano napredovala tijekom posljednjih 50 godina, učinkovitost kretanja i samosvijest ljudi stalno se pogoršavala. Ljudska učinkovitost i pouzdanost postaju obrnuto proporcionalne učinkovitosti i pouzdanosti automobila. Prije pola stoljeća, čak i u odrasloj dobi, ljudi su se kretali relativno lako i učinkovito, a liječnička pomoć uglavnom im je bila potrebna zbog ozljeda na radu. Tadašnji automobili bili su glasni, rastrošni i nepouzdani, vlasnik auta bio je i njegov mehaničar. Za vožnju je bilo potrebno više vježbe, znanja, iskustva, osjećaja i razmišljanja, manje bolova u leđima i vratu, a manje se raspravljalo o išijasu, bolovima u vratu i leđima i ramenima. Danas je upravo suprotno. Automobili su postali pouzdani, ali istodobno su njihovi motori i sistemi nepropusna i ne može ih servisirat nestručnjak. Potrošnja i buka su niži, povećava se udobnost i oprema vozila. Za vožnju je potrebno sve manje znanja, osjećaja, vježbanja i razmišljanja. U međuvremenu su ljudi u zrelim godinama uglavnom glomazni, spori. Kreću se bez mekoće i bez užitka. Bolovi u mišićima i zglobovima postali su im vjerni pratilac.

Continue ReadingMOJ SE AUTOMOBIL KREĆE BOLJE OD MENE

Gibanje v središču telesa mora biti učinkovito

Od rojstva naprej se učimo usklajene porazdelitve dela mišic med gibanjem. Ta usklajenost je evolucijsko pogojena. Ob rojstvu je vsakomur dodeljen določen potencial in otrok se ob gibanju nenehno uči kakovostnega nadzora nad mišicami in napreduje v okviru zmožnosti. Ker je njegova mišična moč še nerazvita, izkorišča druge danosti, kot je mišična usklajenost, s katero doseže želeni cilj.   Boljša koordinacija večjega števila mišic nam omogoči večjo učinkovitost, kar občutimo kot prijetno. Nasprotno pa manj učinkovito gibanje, ki je posledica slabše koordinacije, občutimo kot neprijetno, in če traja dlje, postane boleče. Če opazujemo otroka, je očitno, da se ta pri učenju novih gibov ravna po načelu prijetnega. Če je gibanje neprijetno, želi ali spremeniti ali prekiniti to dejavnost. Ker pa prijeten občutek temelji na učinkovitosti, se potrudi, da razmeroma hitro usvoji usklajenost mišic za določen gib. Zato je otroško gibanje lahkotno, igrivo in že na pogled prijetno, kar pri odraslih vidimo redko.

Continue ReadingGibanje v središču telesa mora biti učinkovito

NAUČIMO MIJENJATI SVOJE OBRASCE KRETANJA

Razmislite o tome, kako bi šetali, da nas u lijevo stopalo ubode pčela. Bi li obje noge opteretili jednako, ili bi možda lijevu nogu “štedjeli” i pri tom više opteretili desnu. Ozljede bitno utječu na ustaljene obrasce kretanja: da se izbjegne bol, pokrete prilagođavamo jer ne želimo opterećivati bolne dijelove tijela. Na engleskom se to kaže “favoring an injured area”. To dovodi do lošeg držanja, što rezultirala gubitkom slobode kretanja ili, drugim riječima, ubrzanog starenja. U tom se trenutku odlučimo zadržati u prilagođenom – krivom – stanju, ili početi vježbati i ustrajati unatoč boli. Ali svaka vježba neće donijeti olakšanje. Općenito je prihvaćeno da kretanje jača postojeći uzorak kretanja. To znači da vježbanje nakon ozljede jača uzorak nepravilnog kretanja koji je nastao kao posljedica ozljede. Tonus oštećenih mišića postaje jači pa kontrakcije preostalih mišića koji štite ozlijeđeno područje postaju jače. Kad nakon ozljede jačamo mišiće, posljedično time povećavamo bol. Zato poslije vježbanja ozlijeđeno područje, nakon razdoblja privremenog poboljšanja, postaje ponovno bolno pa je vježbanje potrebno prilagoditi ili ga čak prekinuti. To se događa pri konvencionalnom pristup treningu.

Continue ReadingNAUČIMO MIJENJATI SVOJE OBRASCE KRETANJA

OZLJEDE U SPORTU

Sport: red, pravila i preciznost Važnost reda, pravila i usklađenosti može se bolje razumjeti uspoređivanjem sličnih sportova, poput trčanja na velike daljine i brzog hodanja. Ozljede trčanja su uobičajene i očekivane. Trkači obično prerano završe karijeru i često trpe bol čak i kada ne trče. Učestalost ozljeda je niža kod brzih hodača. Pravila trčanja ne zahtijevaju dobru kontrolu nad izvođenjem pokreta, ali kretanje se regulira putem od početka do cilja, ispravnim startom, naporom, izdržljivošću i snagom. Većina vjeruje da trčanje ne zahtijeva ni posebno učenje. Trkač većinu svog vremena posvećuje izdržljivosti i brzini. To se prvenstveno povećava stvaranjem bolje tolerancije na bol kao sastavnim dijelom treninga i utakmica. Nema dovoljno svjesnog poboljšanja vještina i povećanja znanja. Profesionalnost je ograničena na kontrolu krvi i urina.

Continue ReadingOZLJEDE U SPORTU