Kao terapeut svakodnevno radim s ljudima čije zanimanje zahtijeva svakodnevno, pogrbljeno osmosatno sjedenje za računalom. Većina kaže da je vrlo teško sjediti uspravno cijelo to vrijeme, te se, prije ili kasnije, uhvate nagnutima prema naprijed sa glavom daleko ispred ostatka tijela. Takav, svakodnevno uvjetovan položaj polako, ali neizbježno mijenja tijelo, te uzrokuje bolest; kod liječnika ćemo najčešće čuti da se radi o degenerativnim promjenama diskova u kralježnici

Za razumijevanje boli i ukočenosti vrata potrebno je znati da osobama s ukočenim vratom nije ukočen vrat već tijelo. Vratni kralješci su dio kralježnice, na što prilikom razmišljanja o izvoru bolova u vratu često zaboravljamo. Ukoliko ne možete ili ne znate pravilno pomicati preostali dio kralježnice tada se i vrat čini ograničenim i napetim. Kada isto naučite i kada vam tijelo u pokret s lakoćom uključi cijelu kralježnicu moći ćete konstatirati; „hmm, moj vrat postaje mekši“. To znači svjesnu upotrebu znatno većeg dijela tijela. Javlja se osjećaj veće inteligencije vlastitog tijela što sa sobom nosi bistroumnost. Tako je i vaša kontrola nad pokretima i cjelokupnim kretanjem sve veća, svjesnija, pokreti postaju prirodnijima, no primjećujete da biste mogli učiniti još i više.

Iako većina ljudi ishijas smatra bolešću, zapravo se tu radi o ishialgiji, sindromu mišićnog spazma ( grč ) koji zbog pritiska na ishijatični i živac uzrokuje bol i niz njome povezanih problema. Ishijas karakterizira žestoka, probadajuća bol u stražnjici ( obično na samo jednoj njenoj strani ), te se proteže kroz stražnju stijenku bedra ( stražnja loža ) duž noge u stopalo. Osjećaj koji se pri tom javlja jest žarenje u slabinskom dijelu leđa ( lumbalno ), te se širi preko stražnjice duž stražnjeg dijela noge prema stopalu tako da imamo osjećaj užarenog kabla u nozi. Pojavi ishijasa obično prethodi i prati je bol u lumbosakralnom dijelu kralježnice ( slabinski i trtični dio ). Uslijed jačeg pritiska može doći i do potpune neosjetljivosti i tuposti tog područja, a može doći i do potpunog izostanka boli.

Pribjegavanju aktualnim metodama otklanjanja boli u leđima većina onih koji pate od te vrste boli može posvjedočiti o puno utrošenog vremena i puno neugode, te još više boli prilikom pokušaja da se te boli riješe.   Možda ste već iskušali fizioterapiju, masažu, kiropraktiku, tehnike istezanja, akupunkturu, raznorazne lijekove protiv boli ili čak operativni zahvat, no niti jedna od nabrojanih metoda vam nije dugoročno pomogla. AEQ metoda™ osigurava dugotrajno i znanstveno utemeljeno rješenje za bol u leđima. Izobrazba jest najbolji način za demistificiranje gotovo svakog problema. Što više znamo o samom sebi to smo si sposobniji sami i pomoći.

Među stručnjacima lokomotornog sustava i terapeutima vlada uvjerenje da su za pogrbljeno držanje tijela krivi preslabi mišići leđa. Međutim, pravi razlog tome su obično prenapeti mišići prednje strane tijela. To je navika, naučena kroz prekomjernu i prečestu aktivaciju tih mišića uslijed stresa, dugog sjedenja i gledanja u ekran. Primjeren način vraćanja pravilnog držanja jest učenje i otklanjanje nekontrolirane aktivacije mišića prednje strane tijela. Povratkom sposobnosti njihovog opuštanja smanjuje se potreba za pretjeranom aktivacijom mišića leđa, kojima lako održavamo pravilno držanje. Samo svjesnim nadzorom možemo otkloniti podsvjesnu napetost prednjeg dijela tijela.

Nesreća nikad ne odmara, kaže poslovica. Iznenadni i nepredvidivi događaji mogu lako biti uzrokom ozljede – sve od uganuća, modrica, rana i sličnih lakših ozljeda do onih ozbiljnijih koje nam zauvijek obilježe život. Pri rehabilitaciji, glavnina pozornosti je usmjerena ka liječenju i vraćanju funkcije tjelesnih struktura u prvobitno stanje, onoliko koliko je to moguće. Liječenjem i skrbi o ozljedama i ranama bavi se traumatologija. Traumatolozi ozljede saniraju po doktrini i u tome su često vrlo uspješni, čak i u slučaju vrlo ozbiljnih ozljeda koje su, u ne tako dalekoj prošlosti, za pacijenta mogle biti kobne. Statistika pokazuje da ozljede danas predstavljaju jednu petinu svih bolesti

Ozljeda se može pojaviti kao posljedica udarca ili pada.

Kada predvidimo udarac, instinktivno se okrenemo u suprotnom smjeru što obično rezultira udarcem u bočnu stranu tijela. Bočni se mišići oko mjesta udarca tada refleksno stežu kako bi se zaštitili od spomenutog udarca. Ukoliko je udarac dovoljno jak ili silovit da proizvede svojevrstan šok, to mišićno stezanje, odnosno grčenje može prijeći u naviku. Mozak se, u tom slučaju, ponaša kao da se udarac ili ozljeda još uvijek odvija. Kada obrazac mišićne kontrakcije postane navika, razvija se senzorno – motorna amnezija uključenih mišića. Zaboravljamo ih osjećati i pomicati. Tako, dakle, u slučaju jakog udarca ili težeg pada nehotice razvijemo stečeni trauma refleks. Mišići struka jedne strane tijela zaglave u kontrakciji. Tako napeti mišići struka vuku kuk gore prema rebrima i rebra dolje prema kuku, skraćujući dužinu struka. U to je, do neke mjere uključena i rotacija kralježnice.