menu
PROBLEMI | LIJEVI, DESNI ILI ZAUSTAVNI TRAK?

LIJEVI, DESNI ILI ZAUSTAVNI TRAK?

 

Odlučimo li učiti AEQ metodu™ moramo biti svjesni da je to dugoročno iskustveno učenje * čija je svrha unaprjeđenje komunikacije između fizičkog i svjesnog (tijela i svijesti). Dugoročno iskustveno učenje odnosno učenje temeljem iskustva danas poznaje i koristi sve manji broj ljudi, prvenstveno zbog nedostatka raspoloživog vremena.

 

Svi oni koji učenjem AEQ metode™ žele ukloniti fizička ili karakterna ograničenja su duže vrijeme živjeli ili žive u nedostatku vremena. U prošlosti takav način života nije bio pravilo, a današnja žurba i egocentričnost bi u takvom prirodnom okruženju bila vrlo brzo kažnjena. To, međutim, ne znači i da smo se drugačijem načinu života današnjice strukturalno i funkcionalno prilagodili na fizičkoj razini. Na tu nas razliku i nedosljednost tijela u dugoročnoj (ako ne i trajnoj) brzini tijelo sve više upozorava neugodnim osjećajima, bolovima i bolestima te nas tako prije ili kasnije prisiljava da se na autocesti života iz preticajnog povučemo na zaustavni trak istovremeno se nadajući da će nam netko pomoći.

 

Pomoć okoline je ograničena jer ista ne može doprijeti do naših dubina, jer se zbivaju gore opisane sistemske pogreške u komunikaciji i odnosu između fizičkog i svjesnog. Promjene takve dubine sposoban je izvesti samo naš um, jer jedino um ima dovoljno dubok osjećaj i utjecaj na funkcioniranje tijela. I to jedino onda kada je svjestan tih povezanosti i razumije ih dok istovremeno odgovarajućim alatima uklanja kroničnu fizičku zakočenost koja narušava svijest tako da se i dalje zadržavamo na preticajnom traku potpuno nesvjesni toga. Stoga nam je i povratak na zaustavni trak sve teži i kratkotrajniji neovisno o onome što želi i zahtijeva naš ego. AEQ metoda™ i AEQ vježbe omogućuju postupno shvaćanje i razumijevanje tih međuodnosa i realniji osjećaj brzine kojom se krećemo kroz život. Kroz vježbe počinjemo shvaćati zašto nije dobro tijelo siliti preko granica, ukoliko to nije nužno za preživljavanje. Shvaćamo koliko je važno realno osjećati svoje tijelo i okolinu tako da bi i naša svijest mogla dovoljno dobro funkcionirati.

 

Za sve to je potrebno vrijeme i prestrojavanje s brzog na sporiji trak života, jer učenje iskustvom zahtijeva odgovarajuće vrijeme, pažnju i redovitost te je neizvedivo u stanju „nemam vremena“.

 

Kao bića slobodne volje gotovo uvijek imamo izbor na odluku usporiti, organizirati se i podići razinu svoje some kroz bolju suradnju, razumijevanje i poštivanje odnosa tijela i svijesti. Time si omogućujemo dužu vožnju po autocesti života te po potrebi i s osjećajem (čiji je izvor jedino i samo u tijelu) mijenjati vozne trake kako bismo spriječili prisilno zaustavljanje na zaustavni trak što znači ozljede, bolesti, depresiju. Možemo i nastaviti s nogom na papučici gasa pokušavajući držati korak s tempom prilagođenim računalom – strojem bez osjećaja boli i emocija – umjesto ljudskom tijelu koje osjeća i veselje i patnju. Za sve to treba imati dovoljno vremena.

 

Aleš Ernst, učitelj AEQ metode 5. stupnja

 

*Učenje iskustvom je veza između teorije i prakse i kao takvo omogućuje oblik djelotvornije percepcije i razumijevanja. Pri tome je važno znati razmišljati, polemizirati o situacijama i događajima te ih znati reflektirati. Iz iskustva je teže učiti ukoliko ga ne procjenjujemo i ne dodijelimo mu značenje, cilj i naša očekivanja. Izravna praksa je, naravno, nužna za iskustveno učenje, ali nije samodostatna. U svakoj situaciji trebamo biti prisutni, kako fizički tako i mentalno. Tek tada možemo učiti iz iskustva (Selinšek,2012,Stručni časopis za ponašanje ljudi na poslu).

 

tel. : 00386(0)74990871 
mail: info@aeq.si
YouTube Facebook