menu
PROBLEMI | Distonija

Distonija

 

19.3.2014  

 

Distonija se definira kao disfunkcija moždane kontrole aktivnosti mišića odnosno poremećaj kontrole koju mozak ima na mišićnu aktivnost. To može izazvati nekontrolirane i nesvjesne pokrete, mišićnu napetost/tonus i loše držanje tijela. To je stanje kontrakcije i samo jednog mišića, kao što je mišić oko očiju npr., ali i skupine mišića kao što su mišići u vratu i rukama ili u cijelom tijelu. To je kronična bolest.

 

 

Što nije u redu?

 

Uzrok distonije nije poznat, no istraživanja su pokazala da je to nasljedna bolest. U većini slučajeva distonije nisu uključene nikakve druge neurološke bolesti. Spastične mišićne kontrakcije uzrokovane su poremećajem u bazalnim ganglijima koji kontroliraju mišićnu koordinaciju prilikom aktivnosti. Biokemijski poremećaji u tom području izazovu pogrešnu signalizaciju iz mozga do mišića.

 

Svaki pojedini pokret koji napravimo je rezultat pažljivo isplanirane kontrakcije u mnogim različitim mišićima po specifičnom redoslijedu. U slučaju poremećaja u onom dijelu mozga koji vrši kontrolu pokreta mišići nisu koordinirani i ne surađuju kako treba, a to izaziva grčeve i nekontroliran pokret. Distonija je poremećaj mozgovne kontrole pokreta, dok su ostale funkcije mozga normalne.

 

 

Bazalni gangliji

 

Bazalni gangliji su najvažniji za motoričku kontrolu za pokretanje i nastavak voljnih pokreta. Bazalni ganglij većinu svojih informacija dobiva iz Cortexa ( kora mozga ) i sadrži nekoliko velikih centara u mozgu, uključujući Talamus. Talamus je sitna struktura unutar mozga i nalazi se odmah iznad moždanog debla, između moždane kore i srednjeg mozga i sadrži veliku količinu živčanih veza s oba. Osnovna funkcija talamusa je prijenos motoričkih i senzornih informacija u cerebralni korteks (koru).Osim toga regulira i spavanje, te pozornost i budnost.

 

Kada se informacija obradi unutar bazalnih ganglija šalje se u talamus koji projicira tu informaciju natrag u korteks. Put toka informacije odigrava se po određenom slijedu, poput velike petlje sastavljene od pet manjih od kojih svaka ima vlastitu funkciju. Unutar te petlje odvija se kemijski proces pri kojem mozak stvara dopamin. O količini stvorenog dopamina ovisi utjecaj mozga na kontrolu mišićne aktivnosti. Mnogi neuroni u tome sudjeluju i bivaju aktivirani u motornom planiranju pokreta. Kod bolesti poput Parkinsonove ili Distonije razina dopamina je povećana, te se sukladno tome, kod oboljelog povećava napetost mišića koja dovodi do nekontroliranih pokreta i uvijanja mišića. To se stanje naziva hiperkinezija.

 

 

Simptomi

 

Simptomi distonije mogu biti različiti, ovisno o tome koji su dijelovi tijela zahvaćeni. To može biti uvijanje tijela, nekontrolirani pokreti poput grimasa, iskrivljenja glave, trzanje glave i grčevi. Simptomi su također popraćeni bolovima. Repetitivne mišićne kontrakcije mogu biti spore ili brze, no uglavnom su ustrajne. Distoniju pogoršavaju i uvjeti poput stresa, umora i jake emocije.

 

Sa somatske perspektive možemo uočiti jasnu sliku povezanosti stanja kao što je stres koji uzrokuje jaki odgovor tijela kroz nekontrolirane mišićne kontrakcije u malom ili velikom rasponu. Distonični pokreti mogu dovesti i do trajnih tjelesnih deformacija skraćivanjem tetiva i mišića.

 

 

Liječenje

 

Stručnjaci kažu da za distoniju trenutno nema lijeka, ali se slažu u tome da svaki slučaj distonije treba tretirati individualno, s pojedinačnom strategijom za tu somu/osobu.

 

Svrha liječenja distonije je pomoći u smanjivanju grčenja mišića, neuobičajenih i neprirodnih položaja i boli tako da se oboljelome omogući što bolja kvaliteta života. Od velike je važnosti ukupni tretman pacijenta/some – fizička, emocionalna i duhovna komponenta.

 

Danas se u liječenju distonije nude lijekovi, fizikalna terapija i u nekim slučajevima operacija. U fizikalnoj terapiji terapeuti koriste određene vježbe koje pomažu bolji raspon pokreta, poboljšanju položaja tijela i sprečavaju skraćivanje ili slabljenje pogođenih mišića. No, nema dokazanih slučajeva koji pokazuju da je fizioterapija od pomoći.

 

Ovisno o području i rasponu bolesti neki smatraju da je od pomoći niski aerobni trening, s naglaskom na položaj tijela, snagu i stabilizaciju mišića u blizini zahvaćenog područja što bi eventualno pospješilo kretanje i fleksibilnost. Gibanje i istezanje su također dio fizioterapije. Naglasak na disanje isto može pomoći oboljelome da se opusti. Terapeuti smatraju da je istezanje od velike važnosti za sprečavanje skraćivanja mišića, no danas znamo da je istezanje stvar prošlosti.

 

Fizioterapeuti također koriste i funkcionalne mišiće za kontrolu nekontroliranih pokreta i kako bi se nadoknadio izostanak funkcije pogođenog mišića. No priznaju da to može izazvati bol i umor, te dodatno povećati disfunkciju mišića. Rade, također, na tehnikama opuštanja, svijesti i budnosti, treniranju stabilnosti i odučavanju neprimjerenih mišićnih kompenzacija. Rade i sa treniranjem „Corea“ i mišića zdjelice kao i ispravljanjem mišića vrata i ramena. Fizioterapeut koristi i pasivni pokret vođen aktivnim, no nisam pronašao kakav točno pasivni ili aktivni pokret tako da ne mogu usporediti postupak.

 

 

Može li Klinička Somatka  (KS) pomoći kod Distonije, i ako da, zašto?

 

Sa kliničko-somatske  točke gledišta nije moguće opustiti mišiće tehnikama jačanja i istezanja. Ili barem ne dugoročno.

 

Nasuprot, to bi čak moglo i pogoršati stanje. Ono što je potrebno za mozak i mišiće jest isključiti stanje autopilota i to voljnim, svjesnim pokretom tamo gdje je uključen korteks. No, može li pacijent sa distonijom biti sposoban za to? Možemo uvijek koristiti načine poput kinetičkog zrcaljenja, no nisam siguran da bi to pomoglo kod težih slučajeva. No, kod lakših može imati bolji učinak.

 

Čini mi se da fizioterapija koristi spor i nazadan pristup u liječenju ovog stanja. Naprotiv, kontrahirani i napeti se mišići u vezi sa dobro funkcionalnim okolnim mišićima moraju odučiti neprimjerenim obrascima i ponovno se naučiti novim pokretima kroz voljne pokrete. To će učiniti da mozak opusti mišiće i poboljšati pokret i to je ono što radimo kroz KS. Način na koji to postižemo jest pokretom/kontrakcijom (pandikulacijom) određenih mišića sa voljnim, svjesnim, sporim i kontroliranim pokretom.

 

KS tako povećava funkciju samog mišića. Zajedno sa osviještenim disanjem i somatskim pokretima to će utjecati na živčani sustav, povećati cirkulaciju odnosno dotok krvi u mišiće, organe, kožu i mozak i posljedično na mišićnu tenziju i disfunkciju. Budući da imamo somatski pristup i gledamo pacijenta kao cjelokupnu osobu, tako nismo u potrazi za simptomima i liječenju istih. Slušamo njihove ispovijesti i sagledavamo cijelu osobu/somu sa perspektive prvog lica. Znamo da postoje brojni razlozi kao što su nesreća, trauma, stres i sl. koji utječu da tijelo na njih reagira na različite načine. Također znamo da u nekim slučajevima, za koje liječnici misle da su nasljedni, postoje situacije u kojima se naši zrcalni neuroni prilagode (adaptiraju) govoru tijela naših rođaka ili njihovoj posturi. Nisam siguran da je to slučaj kod Distonije. To bi moglo ovisiti o ozbiljnosti stanja i o tome na koliki je spektar tijela Distonija utjecala.

 

Veliki dio mozga koristimo, kako smo doznali, za planiranje i izvođenje pokreta kroz KS. To uključuje i brojne biokemijske procese u mozgu koji zahtijevaju odgovarajuću količinu električnih potencijala kako bi „zapalili“ odnosno aktivirali točno određen broj neurona iz mozga u mišiće da bi mišićna funkcija bila ispravna. No, ukoliko na tom nivou postoji poremećaj ,kemija mozga može odaslati pogrešne signale u mišiće kao što se dešava kod distonije. U slučaju kada su mišići kronično napeti i  zbijeni tada ih mozak zaboravlja opustiti i oni doslovno ne surađuju. KS obrazovni pokreti će učiniti da mozak i mišići bolje surađuju. To priziva bolju mišićnu kontrolu i funkciju, stabilnost, ravnotežu, te pokretljivost u cjelini.

 

Ne smatram da je moguće pomoći osobi koja je u cijelosti izvijena jer je njeno tijelo potpuno van njene kontrole. Moglo bi poboljšati stanje nekih dijelova tijela, ali vjerujem da bi to potrajalo dosta vremena i osoba bi svakako morala moći izvoditi pokrete sama ili uz pomoć ostalih svaki dan do kraja života. A i kemijska neravnoteža u bazalnim ganglijima bi mogla remetiti učinak somatskog rada.

 

 

Da li je moguće odučiti se nesvjesnog grčenja mišića kao kod distonije kroz kliničku somatiku ?

 

Ovisi o tome koliko ozbiljno je tijelo pogođeno. Ipak vjerujem da je u nekim lakšim slučajevima u kojima stanje nije tako ozbiljno, moguće pomoći pacijentu, kao kod nagnute ili iskrivljene glave, napetih mišića na manjim mjestima ili tamo gdje je pogođen samo jedan mišić.

 

Budući da liječnici preporučuju fizioterapiju za postizanje veće i bolje pokretljivosti, te lijekove koji pomažu opuštanju mišića, pretpostavljam da bi KS bilo dostatna zamjena drugim načinima liječenja jer je to prvenstveno obrazovni pristup i aktivan način rada.

 

A.E.

 

tel. : 00386(0)74990871
mail: info@aeq.si
YouTube Facebook