menu
PROBLEMI | Astma

Astma

 

7.4.2014  

 

Može li klinička somatika pozitivno utjecati kod astme?

 

Prije nego li krenemo u kratko istraživanje potrebno je napomenuti da, da bi klinička somatika bila uspješna klijent mora imati:

  1. neoštećen (intaktan) živčani sustav
  2. sve zglobne strukturalne komponente u neoštećenom stanju; bez poderotina, rascjepa ili lomova.

 

Da bismo procijenili može li klinična somatika  pomoći oboljelom od astme prije svega moramo sagledati uzroke i simptome tog oboljenja. Obratiti ću pažnju na istaknute dijelove teksta.

 

 

Astma je rezultat kronične upale dišnih puteva koja za posljedicu ima povećanje kontrakcije okolne glatke muskulature. To, uz ostale faktore, dovodi do sužavanja dišnih puteva i klasičnog simptoma dahtanja. Sužavanje dišnih puteva je reverzibilne prirode, sa medicinskim liječenjem ili bez njega. Povremeno se tako suženi dišni putevi prošire sami od sebe. Tipične promjene dišnih puteva uključuju povišen broj eozinofilnih granulocita (eozinofili) i zadebljanje bazalne lamine (lamina reticularis). Kronično stanje dovodi do zadebljanja glatke muskulature uz povećanje broja mukoznih žlijezda. Ostale stanice uključene u proces su T-limfociti, makrofagi i neutrofilni granulociti. Također,može doći do reakcije ostatka imunog sustava reakcijom citokina, kemokina,histamina, leukotriena i ostalih.“

 

http://en.wikipedia.org/wiki/Asthma

 

„Astma je stanje koje utječe na dišne puteve – male cjevčice kroz koje zrak ulazi u pluća i izlazi iz njih.oni postaju preosjetljivi tako da reagiraju na tvari na koje inače,kod zdravog organizma ne reagiraju kao što je npr. hladan zrak ili prašina. To znači da su mišići koji prianjaju uz stijenke dišnih puteva prenapeti, te ih tako čine suženima i teže prohodnima za cirkuliranje zraka. Unutarnja stijenka dišnih puteva tako postaje otečena (poput nosnih šupljina tijekom prehlade), producira se više ljepljivog sekretakoji dodatno zakrčuje dišne puteve. Sa tako suženim dišnim putevima očit je uzrok otežanog prolaza zraka i razlog zbog čega prsište mora raditi pojačano. Zatezanje okolnih mišića dešava se jako brzo i to je najčešći uzrok blažeg oblika astme.“

 

http://www.asthma.ie/get-help/learn-about-asthma/asthma-basics/asthma-basics

 

Simptomi astme uključuju:

  • osjećaj ostajanja bez zraka
  • stegnutost u prsištu (kao da ste vezani širokom trakom)
  • teško disanje što se čuje kao zviždanje
  • kašalj, osobito noću i ujutro
  • napadaji potaknuti vježbanjem, kontaktom sa alergenima ili drugim okidačima

 

http://www.hse.ie/eng/health/az/A/Asthma/

 

Vidimo da je glavni simptom astme zategnutost glatkih mišića duž dišnih puteva. Istovremeno je povećana aktivnost mišića cijelog prsišta, svih onih uključenih u disanje,dijafragma, interkostalni mišići i slični. No, moramo naglasiti da su sve navedeno samo simptomi astme, a ne njeni uzroci. Uzroke možemo sagledati kroz nekoliko različitih obilježja;

 

 

Okoliš

 

Sa razvojem astme i pogoršanjem astmatičnog stanja povezani su brojni faktori iz naše okolinekao što su alergeni, zagađenje zraka,te ostali kemijski faktori. Pušenje tijekom trudnoće i nakon poroda može prouzročiti astmatičke simptome. Niska kvaliteta zraka, smog ili visoki stupanj ozona se povezuju sa pojavom i težinom astme. Izloženost unutarnjim hlapljivim organskim spojevima može također biti okidač za nastanak astme (formaldehid npr.). Ftalati u PVC materijalima se također dovode u svezu sa pojavom astme u djece i odraslih. Astma se također povezuje sa izloženosti kućnim alergenima kao prašina, žohari, životinjske dlake i plijesan. Nastojanja da se astma smanji uklanjanjem prašine ne daje rezultat. Određene virusne infekcije dišnog sustava kao infekcija respiratornim virusomili rinovirusom može povećati rizik nastanka astmenakon preboljene infekcije u dječjoj dobi. No,sa druge strane, kako se čini,mnoge druge infekcije i snižavaju taj rizik.

 

 

Higijenska hipoteza

 

Higijenska hipoteza nastoji pojasniti porast oboljelih od astme diljem svijeta kao direktan i nenamjeran ishod smanjenog kontakta sa nepatogenim bakterijama i virusima tijekom djetinjstva. Pretpostavlja se da je reducirani kontakt sa bakterijama i virusima dijelom posljedica povećanja čistoće i padom broja članova obitelji u modernom društvu. Izloženost bakterijskim endotoksinima u ranom djetinjstvu može spriječiti pojavu astme dok kontakt u starijoj dobi može izazvati bronhokonstrikciju. Dokazi koji podupiru ovu tezu su statistike o nižim postotcima astme na farmama i u kućanstvima sa kućnim ljubimcima.

 

Terapije antibioticima u ranoj životnoj dobi se također povezuju sa pojavom astme. Porođaj carskim rezom također povećava rizik (20-80%) – zbog izostanka kolonizacije zdrave fiziološke flore prilikom prolaska novorođenčeta kroz porođajni kanal.

 

 

Genetski faktor

 

razine endotoxina CC genotip TT genotip
visoka izloženost niski rizik visoki rizik
niska izloženost visoki rizik niski rizik

 

međudjelovanje + CD14 i endotoksina zasnovano na CD14 SNP C-159T[48]

 

Obiteljsko naslijeđe u koje su upleteni mnogobrojni geni predstavlja veliki rizik od oboljenja. To objašnjava pojava da ukoliko je jedan jednojajčani blizanac obolio od astme vjerojatnost da će i drugi oboljeti je 25%. Krajem 2005. god. istraživanjima je 25 različitih gena povezano sa astmom, i to u šest i više različitih populacija iključujući GSTM1, IL10, CTLA-4, SPINK5, LTC4S, IL4R i ADAM33 gene.

 

Mnogi od njih povezuju se sa imunim sustavom ili su uključeni u inflamatorni proces. Iako je lista navedenih gena sastavljena na temelju brojnih ponovljenih istraživanja rezultati nisu konzistentni u svim testiranim populacijama. Tijekom 2006. godine preko stotinu gena povezano je sa astmom u samo jednoj studiji. Novi rezultati istraživanja se očekuju. Neke genetske promjene mogu prouzročiti nastanak astme jedino u slučaju kombinacije sa specifičnim faktorima iz okoline. Primjer za to je specifični mononukleotidni polimorfizam ili Polimorfizam jednog nukleotida ( SNP ) u CD14 regiji i kontakt sa endotoksinom ( bakterijski produkt ). Kontakt endotoksinom može biti utjecaj različitih okolnosti kao šta je npr. dim, farme, psi.Rizik od pojave astme tada ovisi i o genetici organizma te razini izloženosti endotoksinu.

 

 

Medicinska stanja

 

Trijada atopičnog ekcema,alergijskog rinitisa i astme naziva se atopijom. Najjači faktor pojave astme jest povijest oboljenja od atopijske bolesti i to u većoj mjeri kod onih sa ekcemom ili alergijskim rinitisom ( peludna groznica ). Astma se povezuje i sa Churg-Strauss sindromom,autoimunom bolesti i vaskulitisom. Pojedinci sa urtikarijom također mogu iskusiti astmatične simptome.

 

Postoji korelacija između astme i povećane tjelesne težine,te činjenicom porasta od obojega unatrag nekoliko godina. Ulogu igraju i faktori poput smanjene respiratorne funkcije uslijed debljanja i činjenice da adipozno stanje vodi do upalnih procesa.

 

Beta blokatori kao propranolol mogu također izazvati astmu kod preosjetljivih pacijenata dok se kardio selektivni beta blokatori smatraju sigurnima kod blago ili semi-oboljelih. Ostali lijekovi koji povećavaju rizik su ASA,NSAID i angiotenzin konvertibilni enzimski inhibitori.

 

 

Pogoršanje stanja

 

Neki oboljeli imaju stabilno stanje tjednima ili mjesecima i onda nagli, akutni napadaj astme. Pojedinci individualno reagiraju na različite faktore. No, kod većine dolazi do znatnog pogoršanja uslijed utjecaja različitih okidača.

 

Kućni faktori koji dovode do pogoršanja uključuju prašinu,životinjske dlake (mačke,psi), žoharski alergeni i plijesan. Parfemi i parfemizirani ovlaživači su također jedan od uzroka akutnih napadaja u žena i djece. Virusne i bakterijske infekcije gornjeg dišnog sustava mogu pogoršati stanje. Psihički stres može pogoršati simptome – poznato je da on crpi imuni sustav što povećava upalni proces dišnih puteva na alergene i ostale iritirajuće čimbenike.

 

Uzroci astme se, kako vidimo,čine prvenstveno vanjskima rezultirajući iritacijom dišnog sustava. Odgovor tijela na tu iritaciju je upala i kontrakcija.

 

Za mene,kao kliničkog somatika  kontrakcija je ključna riječ. Klinička somatika može biti od velike pomoći za astmatičara.Učenje boljoj kontroli mišića uključenih u disanje omogućuje oboljelom postizanje stanja relaksiranog disanja, te opuštanja napetosti i kontrakcije koja je simptom ovog stanja. Oboljeli od astme također vremenom stječe rezidualnu napetost u tim mišićima kao postreakciju prijašnjih napadaja,a i kao rezultat tjeskobe koja nastaje kao strah od budućeg napada.

 

Sumirao bih slijedeće; klinička somatika neće izliječiti ili iskorijeniti stanje, no oboljelom omogućava stjecanje alata kojim će znati vratiti disanje na opušteniju razinu nakon napadaja. Također će se prebaciti sa simpatičkog na parasimpatički živčani sustav što će imati rezultat smirenja na generalnoj razini.

 

A.E.

 

tel. : 00386(0)74990871
mail: info@aeq.si
YouTube Facebook