menu
AEQ KLINIČKA SOMATIKA | Učestala pitanja | Uzroci ukočenosti, starenja i kroničnih bolova

Uzroci ukočenosti, starenja i kroničnih bolova

 

3.3.2014  

 

Da bismo razumjeli uzroke kroničnih bolova u mišićima i zglobovima moramo razumjeti propriocepciju.

Propriocepcija je svjesnost kretanja mišićnog tkiva i zglobova. Osjećanje je, saznanje te svjesnost samog sebe.

 

Svi mišići u tijelu imaju senzorne stanice i receptore koji trenutno javljaju mozgu što se u mišićima i sa mišićima događa. Ako se mišić napne i skrati ili opusti i produži, to odmah osjetimo. Senzorne stanice imamo i u zglobovima, koji nam jave koliko tlaka ima u njima te nam dozvole izračunati položaj i kut zgloba. Koža šalje konstantne senzorne podatke, a razni unutrašnji organi imaju živčane završece, koji mozgu šalju stanje tih organa. Propriocepcija je zapravo cijeli uspostavljen dio centralnog živčanog sustava od senzora u tijelu do senzornog djela mozga, a u mozgu je senzorni dio mozga povezan s motoričkim djelom mozga. Tako da senzorne informacije koje dolaze s tijela postanu vodilo za motoričke zapovijedi koje šaljemo natrag u isto područje. Senzorno motorički sustav djeluje na način da ne možemo osjećati bez kretanja i ne možemo se kretati bez osjećanja. Kad se krećemo, to kretanje odmah osjećamo i preko konstantnih povratnih informacija uvijek znamo što radimo i gdje se nalazimo. Kad na primjer želimo rukom uhvatiti i dignuti šalicu kave, radeći to nećemo prevrnuti šalicu za mlijeko i prosuti kavu u šalicu. Zbog toga jer u svakom momentu senzori u mišićima, koži i zglobovima javljaju gdje se točno ruka nalazi, u kom smjeru i kojom brzinom se pomiče. Krećemo se sa senzorno motoričkim povratnim informacijama. Problemi nastupe kad s vremenom polako gubimo sposobnost da osjećamo sebe i određene pokrete, jer sami pokreti postanu tvrdi i nespretni. Kad mišići jednom postanu tvrdi i prestanu slati povratne informacije, polako ih zaboravimo i izgubimo osjećaj za određene pokrete ili dijelove tijela. Tad nastupi stanje koje se zove senzorno motorička amnezija. Senzorno motorička amnezija nastupi postupno te prouzroči da osoba zaboravi kako pomjeriti, napeti ili opustiti određene mišiće ili grupe mišića. Jednostavno zapnemo. I onda nam se jednog dana dogodi da okrenemo glavu i utvrdimo da se vrat ne miče baš najbolje, jer nemamo više primarne kontrole nad kretanjem kralježnice.

 

Primjer: legnemo na leđa, zatvorimo oči i ležimo na miru. Sve što tad osjećamo smo »MI«. Ali što točno jesmo »MI« u senzorno motoričkom smislu? Čega možemo biti svjesni?

 

Usmjerite svoju pažnju u ono suštinsko što osjećate. U suštini vašeg tijela ima pet kardinalnih linija. Prva ide od vrha glave do trtice. Duga linija kralježnice je kao štap. Dvije linije su obje ruke i dvije linije su obje noge. U bazičnom obliku osjećamo nešto slično crtežima, koje crtaju djeca kad žele nacrtati čovjeka. Duga linija kralježnice, dvije kratke linije za ruke, dvije linije za noge i krug za glavu. Ako usmjerite pažnju u stopala osjetite jesu li usmjerena gore ili je pozicija jednaka na obje strane ili je lijevo i desno okrenuto u različnom smjeru, osjetite koliko ima mjesta između zadnje strane koljena i tla, koliko težine ima na lijevoj strani zdjelice i koliko na desnoj … Na taj način upoznate sebe kroz iskustvo prve osobe i tako dođete do potpuno druge slike kao što ju vide drugi kad vas promatraju kroz iskustvo treće osobe. Kad sebe upoznate proprioceptično, to je sasvim nešto drugo nego to što vide drugi kad vas promatraju. Kad ležite i osjećate sami sebe, osjećate nešto što o vašim fizičkim procesima ne može osjećati nitko drugi. Unutrašnjim osjećajima ne možemo vjerovati zbog vrlo dobrog razloga: pomislite na to što sam napisao na početku ovog teksta.

 

 

Većina nas je proprioceptično nepismena

 

Vrlo smo dobri u upoznavanju svijeta i stvari oko nas, ali vrlo loši kad promatramo sami sebe. Od trenutka kad idemo u školu uče nas da nismo sposobni promatrati sami sebe. Prva stvar koju napravimo s djetetom kad ga pošaljemo u školu i na sve načine oduzmemo mu njegovu živost i energiju jest da mu kažemo »sjedi na miru«, »gledaj u tablu«, »slušaj« te ga tako postupno učimo slušati glas učitelja, gledati u tablu. Naučimo ga da je važno da čuje svaku riječ jer će u suprotnom imati probleme. Naučimo ga da je važno da vidi sve što piše na tabli jer će u suprotnom imati probleme. Učimo ga da bude što bolji u primjećivanju svijeta oko sebe, a ne učimo ga da je svjestan samog sebe i događaja koji se događaju u njemu.

 

Sve to ne znači da je školski sistem loš. Normalno je da vas nauče da ne hodate po cesti, nego da hodate po trotoaru. Problem je što školski sistem ne sprječava gubitak nečeg što smo stekli u prvim godinama našeg života, kad smo postali stručnjaci u istraživanju samog sebe. Prve tri ili četiri godine ne radimo drugo nego da istražujemo svoju mobilnost, mogućnosti, isprobavamo, učimo na greškama i veselimo se novih pokreta. Nitko nas nije naučio hodati, nitko nas nije naučio koordinacije oči-ruka, nitko nas nije naučio kako se okrenuti s leđa na trbuh, okrenuti se natrag na leđa u kolijevki, nitko nas nije naučio puzati, vi niste učili svoju djecu kako to raditi, to učimo kroz direktno iskustvo.

 

Pomislite na to. A kad postupno gubimo sposobnost učenja kroz direktno iskustvo jer se previše koncentriramo samo na svoju okolinu, tijelo se počinje rastvarati. Počnemo gubiti svoje funkcije, jer ih više ne koristimo. Ne istražujemo više, ne promatramo sami sebe, ne provjeravamo svoje stanje, jer ima toliko stvari koje je potrebno napraviti oko nas. Uh, već je 8 sati, u pola 9 moram biti na sastanku, stišći gas, brzo jedi, jel’ to završeno, telefon zvoni … Učitelj je uvijek tamo i govori: »budi pažljiv jer ćeš inače imati probleme«, »budi pažljiv jer će te inače pregaziti auto“, „budi pažljiv, jer ćeš inače ostati bez posla“ … Svi znate o čemu govorim. Svijet je tamo vani i jako ga je važno upoznati da bismo mogli preživjeti i sve što imamo moramo usmjeriti u taj cilj!

 

Ali nažalost upravo zbog potrebe za življenjem promijenimo život u životarenje. Jer kad jednom okrenemo leđa propriocepciji, izgubimo centralnu i svjesnu kontrolu nad samim sobom. A ona je potrebna da izbjegnemo uzorke koji prouzrokuje svakodnevni stres.

 

A.E.

 

tel. : 00386(0)74990871
mail: info@aeq.si
YouTube Facebook