menu

Dva vuka

 

25.10.2014

 

Drevna priča Cheerokee Indijanca o bijelom i crnom vuku ilustrira nam razgovor poglavice plemena sa svojim unukom o postojanju dva vuka unutar svakoga od nas. Bijeli vuk predstavlja sve ono dobro unutar nas, dok je crni sinonim za naše loše osobine. Bijeli vuk se hrani pravdom i mirom, a crni ljutnjom, strahom i mržnjom. Moderni je svijet iz te priče usvojio slijedeće;

 

Stari je poglavica Cheerokee Indijanaca učio svoga unuka životu.

– „Unutar mene događa se borba“, reče dječaku. „To je neprestana, teška borba između dva vuka. Jedan je zao – ljut, zavidan, tužan, pohlepan, arogantan, pun samosažaljenja i kajanja, krivnje i ozlojeđenosti, inferiornosti, laži i lažnog ponosa, superiornosti i ega.“ „Drugi je“, reče „dobar – on je radost, mir, ljubav, nada, vedrina, ponizan i ljubazan, dobrohotan, pun suosjećanja, velikodušan i iskren, samilosan i vjeran. Jednaka se borba odvija i unutar tebe, unutar svakoga od nas.“

 

– Unuk je nekoliko minuta razmišljao o tome i upitao djeda – „Koji vuk pobjeđuje?“

 

U današnjem svijetu priča završava odgovorom;

– Stari poglavica jednostavno reče

– „Onaj kojeg hraniš.“

 

Međutim, priča završava drugačijim odgovorom;

– Stari poglavica jednostavno reče – „Obojica.“

 

I priča se nastavlja;

– „Vidiš, ako odabereš hraniti samo bijelog vuka, crni će se skrivati i čekati iza svakog ugla čekajući trenutak za napad kad postaneš slab i ometen da bi dobio pozornost za kojom žudi. Uvijek će biti gladan i boriti se protiv bijeloga. Ali ako priznam njegovo postojanje, on će biti sretan kao i bijeli vuk i tada pobjeđujemo svi. Crni vuk ima i mnoge dobre osobine – ustrajnost, hrabrost, neustrašivost, jaku volju i dobro strateško razmišljanje – sve ono što mi je potrebno s vremena na vrijeme i što bijelome nedostaje. No, bijeli vuk ima suosjećanje, brižnost, snagu i sposobnost prepoznavanja onoga što nam je svima u interesu. Vidiš, sine, bijeli vuk treba crnoga na svojoj strani. Hraniti samo jednoga znači izgladnjivati onog drugoga čime će se obojica oteti kontroli. Hraniti i brinuti se za obojicu znači da će ti dobro služiti i neće činiti ništa što nije dio nečeg većeg, nečeg boljeg, životnijeg. Hrani ih obojicu i neće više biti unutarnje borbe za tvoju pažnju. A kada nema unutarnje borbe moći ćeš čuti glasove iz dubine znajući da će te oni voditi u odabiru onoga što je ispravno u bilo kojoj prilici. Mir, sine moj, je misija života nas Cheerokee naroda. Čovjek koji nosi mir u sebi ima sve. Čovjek kojeg razapinje rat unutar samoga sebe nema ništa. Način kojim odlučuješ intervenirati između suprotstavljenih strana unutar sebe jest način koji ti određuje život. Izgladnjuj jednog ili drugog, ili vladaj obojicom.“

 

Svatko je od nas sposoban biti dobar i loš, hrabar i bojažljiv, miran i nasilan. No, jedino priznavanjem i prihvaćanjem obiju krajnosti možemo postići ravnotežu. Nastojeći svijetu oko nas pokazati samo dobru stranu samoga sebe dok drugu stranu potlačimo i skrivamo, remetimo tu ravnotežu. Budući naša soma uvijek teži simetriji u cijelosti, česta nas i dugotrajna neravnoteža dovodi do sve jače i sve učestalije aktivacije refleksa zelenog ili crvenog svjetla. Postepeno se navikavajući na taj refleks, on postaje podsvjestan dio nas i time van naše kontrole. Ravnoteža se urušava, mijenja naše držanje, kretanje i suradnju tijela i svjesnog dijela našeg uma. Život postaje težim, napornijim, gubimo želju za napredovanje, širenje znanja i vještina i polako osjećamo utjecaj „zuba vremena“ i senzorno-motorne amnezije u našim životima. Stanje čovjeka kao takvoga jest stanje suprotnosti, baš kao i stanje svih suprotnosti u prirodi i Svemiru. Zanijekanjem toga zaniječemo i svoju bit i svoje pravo „ja“  što, vremenom, postepeno uzrokuje eskalaciju bolesti, patnje i nezadovoljstva vlastitim životom. 

 

A.E.

 

Komentar čitatelja :

 

Sviđa mi se priča sa indijancima. Odmah sam se sjetio sebe. Znaš da sam da sam počeo dosta stvari radit sa lijevom rukom (brijanje, kompjuter, itd). Uglavnom, napredak u mentalnom smislu je ogroman. Sad sa većinom stvari baratam skoro jednako lijevom i desnom rukom. Sebe i sve oko nas trebamo gledat kao jedno. Podjela nas samo udaljava od rješenja. Loše stvari nam trebaju da bi dobre imale vrijednost. Kroz tu interakciju i spoznaju napredujemo na našem evolucijskom putu. Prije nisam volio ni kišu, ni snijeg, ni maglu, dok sad i to volim ko sunce. Shvatiš da je sve to sastavni dio tebe i da dobro bez lošeg ne vrijedi

 

tel. : 00386(0)74990871
mail: info@aeq.si
YouTube Facebook